Borovik, najveće iskušenje za feedere

Moja opsjednutost Borovikom počela je prije desetak godina, kad sam ga prvi put ugledao i spoznao svu njegovu ljepotu i moć. Otad se na Svetu vodu, kako sam ga odmah nazvao, vraćam svakog ljeta na najmanje tjedan, a često i više dana. Sa dragim ljudima koji bi me ondje dočekali ponekad bih lovio šarane i amure, ponekad smuđeve ili somove, ovisno o tome što je tada bolje radilo, no to mi je u osnovi bilo savršeno svejedno. Važno mi je samo bilo biti tamo! Uvijek smo lovili ribama i uvjetima primjerenim priborom, koji za vodu poput Borovika mora biti iznimno jak i pouzdan, ali i pored toga znali smo imati nemale gubitke riba u brojnom potopljenom gustom granju. Pa ipak, unatoč svim odgovaranjima, nikad me nije prestajala proganjati misao kako bi trebalo bar pokušati loviti velike ribe feederima u tako ekstremnim uvjetima. Uvidjevši da se neću smiriti sve dok to i ne ostvarim, prijatelji iz Đakova pokušali su se dosjetiti najpogodnije pozicije za to. Jer premda je čitav Borovik težak za ribolov, postoje i nešto čišća mjesta koja bi mojim feederima mogla pružiti koliku-toliku šansu. No po starom pravilu sve ono što je dobro s jedne strane, loše je s druge, pa je i prisutnost ribe na takvim mjestima uvijek upitna, jer se (po drugom starom pravilu) riba uglavnom zadržava u granju ili u njegovoj neposrednoj blizini. Odabir je pao na mjesto zvano Nula, koje imenom svojim i nije baš ulijevalo povjerenje. Cerki, Klipac, Bajo i ja zauzimamo poziciju i podižemo tabor, dok nam se Rosi i Đuma trebaju pridružiti za dan-dva. Oni su naoružani šaranskim priborom, te štapovima sa postavama za soma i smuđa, a ja imam samo tri Browningova feedera: Bob Nudd Legend (3,9 m, t.b. do 120 g), Bob Nudd Aggressor (3,9 m, t.b. do 100 g) i King River (4,5 m, t.b. do 200g). Mada ni u prva dva nisam sumnjao, za King-a sam bio siguran da je u potpunosti dorastao situaciji i da je spreman za borbu i sa najvećim ribama Borovika.

Osnovni najlon na rolama je Browning Cenex Feeda Line promjera 0,26 mm, a predvezi su od upredenice Sufix Matrix Pro promjera 0,16 mm. Ne odustajem ni od standardnog modela i veličine udica, pa vežem Owner Iseama with Eye 50188 broj 8. Iako se dečki čude izboru i nagovaraju me da sve to malo „podebljam“, siguran sam da za to nema potrebe, a i ribolov feederom onda bi izgubio svoj smisao. Sistem je stari dobri „method“, koji je u stvari i jedini mogući izbor u ovakvom ribolovu. Kako ribolovno mjesto nije prethodno bilo pripremljeno niti hranjeno, mnoge smo stvari morali riješiti u hodu. Dogovorili smo se da feedere smjestimo u sredinu, gdje je najveća čistina i najviše slobodnog prostora za zamaranje ribe, te da tu i najintenzivnije hranimo. Napokon, pa težište cijelog ribolova je i bilo na feederima. Cerki se svojim priborom u potpunosti odlučio posvetiti ribolovu grabežljivaca, dok su Klipac i Bajo držali rubne pozicije uz granje, nadajući se šaranima. Prihranjivanje? Ponijeli smo nekoliko kanti kuhanog kukuruza, nešto kuhane pšenice, petnaestak kila brašnaste hrane za primamljivanje i svega 2-3 kile boila. Do prije dvije godine na Boroviku se smjelo prihranjivati ulaskom u vodu (plivanjem sa kantom), a sad preostaju samo raketa, praćka, kobra i…čamac na daljinsko upravljanje. Upravo je taj mali čamac odradio najveći dio posla.

U jedan dio kuhanog kukuruza pomiješanog sa pšenicom dodali smo ljepljivih Browningovih hrana Long Distance i River Feeder, toliko da se od smjese mogu raditi kompaktne kugle veličine mandarine, te sve dodatno začinili meni iznimno dragom aromom Browning Krazy Liquid Super Tutti Frutti. Vole je amuri, koje smo nekako i očekivali na toj otvorenoj poziciji, a ni šaranima baš nije mrska. I preostali kuhani kukuruz lagano smo nadipali istom aromom.

Dozu u čamčiću za prihranjivanje činila je mješavina „slobodnih“ zrna kukuruza i kugli hrane, a putovale su često na njemu i hranilice, zajedno sa mamcima i udicama. Zasebnu smjesu za punjenje hranilica zamiješao sam od provjerene kombinacije teških i ljepljivih Browningovih hrana M7 i Big Fish, računajući da nećemo sisteme stalno razvlačiti čamcem, a da će trebati daleko zabacivati. Kako sam ponio sa sobom mnoštvo lovnih peleta, pop up boilica i raznoraznih dipova, siguran u njihovu učinkovitost odlučio sam loviti isključivo na njih. Na sva tri feedera postavljam različite njihove kombinacije, te poslije razvlačenja sistema odlažem štapove na držače kako to uvijek činim na jezerima, paralelno s obalom, ali ovaj put međusobno udaljene. Budući da su dečki lovili rolama sa slobodnim hodom uz upotrebu signalizatora, nije bilo potrebno da budu uz svoje štapove, pa smo dogovorili da svi povremeno pazimo na feedere. U višednevnom ribolovu jednom čovjeku jednostavno je nemoguće konstantno biti koncentriran na vrhove. Lagano podrhtavanje vrhova odmah po zabacivanju govorilo je da je riba na hrani, vjerojatno bijela ili cvergl, a onda bi se vrhovi posve umirili. Dobro, nitko normalan ne bi ni očekivao griz šarana ili amura odmah po dolasku, no problem se pojavio kad smo shvatili da nešto jede lovne pelete. Pri svakoj kontroli feedera peleta nije bilo. Kornjače? Rakovi? Imao sam sa njima već takvih iskustava. Što god bilo, na pelete se uopće nije moglo loviti. Produžujemo dlake na svim udicama i umjesto peleta stavljamo nekoliko zrna kuhanog kukuruza (3-5) i pop up boilu promjera 10 mm ili plivajuću peletu, te sve to umačemo u neki od slatkih mirisnih dipova (banana, tutti frutti, čokolada, lješnjak, šumsko voće, jagoda). Prijatelj Klipac predlaže mi da produžim malo predveze, koje sam u početku ostavljao dugim 10 cm, što sam poslušao. Savjetuje mi i da štapove postavim na drugačiji način i osiguram ih nekako, jer su grizovi često nagli i žestoki. E da sam ga bar poslušao…

Nastavljamo uporno hraniti, no ni drugo prijepodne još nemamo griza. Ne prebacujemo često, jer su postojani mamci na udicama, a koncentracija polako popušta i u jednom trenutku nitko nije pored štapova... Ostati će vječita tajna kako je Bob Nudd Legend tolikom brzinom, od svih neprimijećen, nestao u dubinama Borovika. Još ga prežalio nisam! Preostala dva feedera odmah postavljam u metalne držače zabijene duboko u zemlju i vrhove im podižem visoko u zrak. Od tada pa do kraja sedmodnevnog ribolova feederi ni sekunde nisu bili bez nadzora. Ali... kasno je za jednog. Sljedeće jutro odmah po hranjenju i razvlačenju nekoliko laganih udara po vrhu King River-a, pa jedan tek malo jači. Klipac je najbliži štapu i žestoko zateže. Gore je! Napokon.

Odmah kreće polako prema obali; tipično amurovo ponašanje. Kad ga je prvi put digao na površinu, tik ispred obale, vidimo da je velik. Sljedi prvi od niza bjegova i vraćanja, uz maksimalno opterećenje feedera i milozvučno zujanje kočnice, sve dok se sasvim izmoren nije okrenuo na bok. Cerki je već tu sa podmetačem, a ja se bavim fotografiranjem. Važemo ga: malo ispod 13 kg. Narednog sam ja zategnuo, ali na drugi, slabiji feeder, što mi je posebno drago. I on je besprijekorno odradio borbu sa velikom ribom. Gospode, kakav je to užitak!

Do kraja ribolova ulovili smo još 15 amura, većinu na feedere. Šaranskim priborom je, osim dva ili tri amura, u blizini granja ulovljeno i pet manjih šarana. Grabežljivci nisu primali. Amuri su bili teški od 12 do 18 kilograma, a prosječno zamaranje trajalo je oko sat vremena. Samo jedan amur se je tijekom borbe otkvačio, unatoč malim udicama. Nekolicina ih se u nekoliko navrata dočepala granja ispred obale, ali svi su ipak nakon nekog vremena izašli i naposljetku završili u podmetaču. Svi grizovi su bili začuđujuće nježni, poput onog već opisanog, pa gotovo sa sigurnošću mogu tvrditi da mi je feeder u vodu odnio šaran. Feederi su forsirani da krajnjih granica i sve su izdržali. Ne postoji veće iskušenje za feedere od Borovika. Nema dalje. Gotovo.

 

 

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

Izgradnjom brane na samom početku toka rijeke Vuke, još davne 1978. godine, stvoreno je umjetno jezero Borovik. Svojom zapreminom od 8 500 000 m3 i površinom od 190 ha jedno je od najvećih u Hrvatskoj. Jezero je dugačko oko 7000 m, široko 300-350 m, sa prosječnom dubinom od 5 m (na nekim mjestima i preko 15). Borovik obiluje kapitalnim šaranima i amurima, te veliki pastrvskim grgečima (težim i od 2 kg), a nastanjuju ga i krupni primjerci soma, smuđa, štuke, linjaka, grgeča, babuške, crvenperke, žutooke, patuljastog soma, uklije… Zbog iznimno povoljnih životnih uvjeta sve riblje vrste brzo napreduju, borbene su i pune snage. Borovik je udaljen tridesetak kilometara od Đakova, jezerom gospodari zajednica športsko ribolovnih udruga Đakovo (ZŠRU-Đakovo), a sve detaljnije informacije možete saznati na:www.zsru-djakovo.hr ili od legendarnog ribočuvara Zdenka Mikića-Zdene na mob: 091 506 6356.

 

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------