Izbor prvog feedera

Feeder tehniku ribolova, pored hranilica kao neizostavnog segmenta i primarnog obilježja po kojem je ta nadasve učinkovita i lijepa tehnika i dobila ime, svakako više od svega karakteriziraju štapovi specifične građe i izgleda. Zasigurno je već  svima dobro znano da se u osnovi radi o finim ali snažnim štapovima sa izmjenjivim osjetljivim vrhovima koji služe kao pokazatelji griza. No oni koji su se tek odlučili oprobati u tom obliku ribolova uvijek se nađu pred istim pitanjem: kakav i koji feeder za početak odabrati?  Jasno je da, baš kao i u drugim tehnikama ribolova, univerzalnog štapa nema. Ne postoji feeder koji bi pokrivao sve situacije i sve uvjete u kojima ćete se naći na vodi, pa tako nijedan ne može baš podjednako dobro služiti za ribolov sitne bijele ribe na nekoj stajaćici i krupnih šarana ili pak snažnih mrena u riječnoj struji. Isto tako nije svejedno lovite li na nekoj manjoj vodi gdje je potrebno zabacivati na svega dvadesetak metara od obale ili je mjesto na kojem lovite udaljeno od vas 60 do 70 metara, primjerice, pa i više. Također je vrlo važno radi li se o nekoj zatvorenoj vodi, manjoj rijeci sporog toka ili velikoj moćnoj i brzoj rijeci. Iz svih tih razloga se, dakako, proizvode feederi različitih karakteristika i namijena, odnosno različitih težina bacanja, dužina i akcija. U nekim najgrubljim crtama mogli bi ih podijeliti na lake (light), srednje (medium) i teške ili jake (heavy, power), što se uglavnom odnosi na njihove težine bacanja, mada postoje i neke prijelazne varijante (medium/light ili medium/heavy).

Ali tu vas štošta može zbuniti, jer su pojedini feederi težine bacanja do 80 grama označeni kao Heavy, dok su pak drugi težine bacanja do 100 grama označeni sa Medium. Na nekim feederima su, opet, označene njihove primarne namijene, poput: Method Feeder, Carp Feeder, River Feeder, Stillwater Feeder, Long Range ili Long Distance Feeder i slično. Pored te oznake namijene obično su dodane i okvirne težine bacanja, no najčešće su na feederima označene samo težine bacanja (u nekom rasponu ili sa svojom gornjom granicom) i njihove dužine, naravno. Možda još jednom treba ponoviti da težina bacanja označena na nekom štapu načelno predstavlja optimalnu težinu tereta za taj štap, što će reći da bi se on otprilike pod tim opterećenjem trebao najbolje ponašati, odnosno davati svoj maksimum. Bar bi tako trebalo biti! U ovom slučaju taj ukupni teret čine hranilica sa svojim olovnim opterećenjem i hrana u njoj. Dakle, ako na feederu piše da mu težina bacanja do 100 grama, to ne znači doslovno da taj teret ne može i ne smije biti i nešto veći (ali ipak ne treba pretjerivati), već da mu je to okvirno neka gornja granica kojom ga je preporučljivo opteretiti a da pri tom možete zabacivati sigurno, daleko i precizno, koliko to dopuštaju mogućnosti štapa. Opet napominjem da je to samo teoretski tako, jer se u praksi može pokazati da je tom štapu možda 70 ili 80 grama upravo ono opterećenje pod kojim se najbolje ponaša i sa kojim možete ostvariti najdalje zabačaje. Podrazumijeva se da će on sasvim zadovoljavajuće, pa čak i odlično, raditi i pod nešto manjim teretima, ali iluzorno bi bilo očekivati da će isto tako dobar biti i za zabacivanje sasvim laganih, recimo 10 ili 15 gramskih hranilica. No upravo taj raspon između minimalnog i maksimalnog opterećenja u kojem će se neki feeder podjednako dobro ponašati, prije svega ovisi o njegovoj akciji, a bezuvjetno o kvaliteti koju uglavnom prati i cijena. Kako još uvijek mnogi miješaju pojmove, treba opet napomenuti da težina bacanja i akcija štapa nipošto nisu isto.

Pod akcijom štapa podrazumijeva se način na koji se on savija pod opterećenjem, odnosno njegova krivulja savijanja. Ona ovisi o cjelokupnoj konstrukciji štapa, sa naglaskom na vrstu i kvalitetu materijala od kojeg je napravljen. Drugim riječima, to znači da štapovi istih težina bacanja mogu biti sasvim drugačijih akcija. Ne želim se sad posebno baviti onim standardnim podjelama (vršna, poluparabolična, parabolična) i oznakama akcija štapa (starijim i novijim), upravo zbog specifičnosti feedera i njihovih promjenjivih vrhova, ali htio bih napomenuti da ćete vrhunske feedere lako prepoznati po tome što se kod njih krivulja savijanja mijenja sa promjenom opterećenja, budući da se oni polako „otvaraju“ povećanjem naprezanja, znači po potrebi, odnosno prema ribi. Tako će, recimo, pri ribolovu žutooki ili neke druge sitnije ribe, raditi samo svojim vršnim dijelom, dok će se kod zamaranja krupnijih riba  postepeno uključivati sljedeći segmenti, doslovno onoliko koliko je to potrebno u svakom trenu.

Štapovi takve progresivne akcije brzi su i dovoljno tvrdi za daleka i precizna zabacivanja (zbog toga su odlični i kod kontriranja), a opet mekani i fini pri zamaranju ribe. To im omogućuje doista širok spektar primjene, pa se podrazumijeva da takvi vrhunski feederi imaju i visoku cijenu. No daleko od toga da se itekako dobrih, lovnih i višestruko primjenjivih feedera ne može naći i u nižim cjenovnim skupinama, samo pri izboru ipak trebate znati što od štapa točno želite, kakvu ćete ribu najčešće njime loviti, na kakvim vodama i bar okvirno na kolikim daljinama. Oni kojima više odgovaraju mekši štapovi, koji su svakako bolji pri zamaranju ribe i dopuštaju upotrebu tanjih predveza, moraju znati da takvi feederi nisu baš primjereni ribolovu na velikim distancama (bez obzira na težinu bacanja i dužinu), zbog lošijeg prijenosa energije pri zabacivanju (spori su!), k tomu su i prilično neprecizni, a budući da su spori i zatezanje ribe na većoj daljini zna biti problematično.

Drugi će radije izabrati tvrđi, brži štap, zbog boljih bacačkih sposobnosti, ali će se morati više oslanjati na pouzdanu kočnicu na roli prilikom zamaranja i mekšu ruku pri kontriranju. Ali kakve vam god akcije feederi bili draži i više vam osobno odgovarali, bez obzira koje težine bacanja i koliko dugački bili, klonite se ekstrema. Imao sam prilike držati u rukama neke feedere (koji nisu bili baš ni sasvim jeftini), kod kojih je jedino promjenjivi osjetljivi vrh bio taj koji se savijao i pri najvećem opterećenju, dok su ostali dijelovi bili kruti poput kolca. Takvi feederi ne samo da nisu jaki, nego su gotovo neupotrebljivi. Drugi su se, pak, poslije laganog zamaha još dugo klatarili kao šiba na vjetru. To nikako ne znači da su to fini štapovi. Ne kupujte takve feedere, ne uzimajte nikad ni „šibe“ ni „kolce“, bez obzira koliko vam cijenom bili pristupačni, jer nisu dobri niti za početak bavljenja ovom tehnikom. Loš štap samo će vas udaljiti od svih mogućnosti i ljepota koje ona pruža. I na kraju, koji i kakav je onda feeder najbolje nabaviti ako tek ulazite u čarobni svijet ribolova hranilicama i štapovima promjenjivih osjetljivih vrhova? Zbog neupućenosti i nepovjerenja u snagu i izdržljivost tih elegantnih štapova tankih vrhova, mnogi se početku odlučuju za robusne i prejake feedere, najčešće težine bacanja do 150 grama. Ukoliko vam prioriteti nisu neke ekstremne varijante bilo kojeg tipa, poput iznimnih daljina (blizina), izrazito krupne (sitne) ribe ili velikih i brzih rijeka, najprimjereniji će svakako biti jedan srednji do srednje-jaki štap (medium, medium/heavy), jer će pokriti najraznovrsnije situacije i najrazličitije uvjete ribolova. Dakle, dužine 3,60 ili eventualno 3,90 m i težine bacanja do 80 ili maksimalno do 100 grama. Ne mora biti skup, ali neka ne bude baš ni najjeftiniji, jer dobri i kvalitetni feederi mogu biti itekako dugotrajni. Moj prvi feeder bio je poluparabolik srednje klase, dužine 3,60 m i težine bacanja do 80 grama. I dan danas rado lovim njime i nakon svih ovih godina odlično me služi. Siguran sam da su feederi takvih karakteristika najbolji izbor u mnogim situacijama, a to je sasvim dovoljan razlog da budu prvi.