Ribolov crvenperki i žutooki u oblaku

Toliko često se opetovano naglašava da se feeder tehnikom, rabeći tanke najlone, male udice i fine sisteme, mogu loviti doista krupne ribe, da se gotovo zaboravlja kako se štapovima osjetljiva vrha ponekad ciljano uspješno love i one sitne. Feederom na žutooke i crvenperke? Zašto ne! Povod za ovaj tekst bio je jedan kasnoproljetni ribolov na nevelikoj, ali meni izuzetno zanimljivoj stajaćici, poprilično „divljoj“, punoj granja i obrasloj travom, koja pored mnogih drugih ribljih vrsta koje je nastanjuju krije u svojem raslinju i brojne crvenperke i žutooke. Na vodu sam pošao sa prijateljem Hrvojem koji stanuje nedaleko od tog relativno uskog i dugačkog jezera i uvijek je dobro upoznat sa trenutačnim stanjem na vodi, što je nesebično podijelio sa mnom. Hrvoje, kao uvjereni plovkaroš, bijelu ribu tu najradije lovi osammetarskim direktašem, što mi je sasvim razumljivo. Dobro uravnotežen plovak male nosivosti, tanki osnovni najlon, kvalitetan predvez, pravilno odabrana udica i dugi lagani direktaš - teško da za tu svrhu na takvoj vodi postoji bolji odabir. No uvijek postoji nešto što nas tjera na promjene, nešto što se zove izazov... Kad sam mu rekao da namjeravam loviti feederom i da ću sigurno uloviti bar istu količinu crvenperki i žutooki kao i on, ako ne i više, nije mi povjerovao. I on je, baš kao i mnogi drugi, krivo mislio da se feeder štapom i hranilicom mora loviti isključivo na dnu, a osim toga većina naših ribiča pri spomenu hranilica još uvijek prvo pomisli na „method“ sistem (dakako, izuzevši one koji su se malo više posvetili toj lijepoj i učinkovitoj tehnici). A što je zajedničko crvenperkama i žutookama? To su naizgled slične ribe, ali ponašaju se i hrane na ponešto drugačiji način, što se vidi i po položaju njihovih usta. I dok se crvenperka hrani pretežno u gornjim slojevima vode, žutooka se hrani uglavnom na dnu ili nešto iznad njega, ali može ju se pravilno odabranom i pripremljenom hranom za primamljivanje podignuti u više slojeve. Rješenje je, dakle, loviti u propadanju. Na taj način često ćete uloviti i druge vrste, poput recimo babuške ili uklije, ali mi smo se ovdje koncentrirali na crvenperke i žutooke. Kako se obično ne lovi na velikim udaljenostima za takav ribolov poželjno je koristiti kraće feeder štapove sa manjom težinom bacanja ili čak pickere. Znači, idealni bi bili štapovi dužine od 2,7 do 3,3 m i težine bacanja do maksimalno 50 ili 60 grama. Browning CC Commercial Bomb, dužine 3,0 m i težine bacanja do 50 g, odličan je predstavnik štapa za takve uvjete. No budući da mnogi ne raspolažu sa većim brojem feedera za različite uvjete, važnije od same duljine je svakako da štap nije pregrub i pretvrd (poželjno je da je parabolične akcije). U dotičnom ribolovu ja sam lovio sa već više puta spomenutim Bob Nudd Legendom, jakim ali finim štapom dužine 3,9 m. Odabrao sam vrh od ¾ oz (21 g), dodatno kupljen za ovakvu namjenu, mada bi se bez problema moglo loviti i sa 1 ili 1,5 oz, vrhovima kakvi  se uglavnom dobivaju u kompletu (od 2 ili 3 komada) sa većinom štapova srednje snage. Hranilica koju sam koristio bila je otvorenih krajeva, cilindričnog oblika, sa olovnim prstenom težine 10 grama.

Hranilice tog tipa (proizvođač Browning) namijenjene su ovakvom ribolovu, a krasi ih i mogućnost lakog skidanja olovnog prstena ukoliko procijenite da vam je težina same hrane u hranilici dostatna (što sam ja tijekom ribolova i učinio). Naravno da se u propadanju može loviti i sa drugačijim hranilicama, ali uvijek treba paziti da se lovi sa najmanjim mogućim otežanjem kako cijeli sistem ne bi prebrzo tonuo. No pored samog izbora hranilice za uspješnost pri ovakvom ribolovu podjednako je važna usklađenost i svih ostalih segmenta, pa treba pridati pozornost izradi samog sistema, a pogotovo odabiru i pripravljanje hrane za punjenje hranilica. Što se samog sistema tiče, meni se osobno najboljim pokazao onaj sa malo modificiranom asimetričnom duplom omčom. Od osnovnog najlona, koji je uglavnom Browning Cenex Feeda Line promjera 0,18 ili 0,16 mm, radim veliku omču (dužine 60 - 70 cm) unutar koje ostavljam vrtilicu sa kopčom za koju ću kvačiti hranilicu. Otprilike na sredini te velike omče, znači sa strane, pravim jednu manju omču (dužine otprilike 15 cm), koju još podijelim na 3 - 4 manje omče.

Na krajnju tu manju omču direktno vežem predvez (ne stavljam vrtilicu) dužine oko 100 cm, čiji promjer nikad ne prelazi 0,12 mm. Sistem je dobar jer se ne petlja ni pri uporabi tako dugačkih predveza, dok tone hranilica slobodno klizi u velikoj omči, a predvez je uvijek iznad i direktno je preko manjih omči povezan sa glavnim najlonom pa se griz lako registrira. Moguće je, naravno, loviti i sa običnim „in-line“ sistemom, koristeći također duge predveze, ali ja ovdje govorim o svom iskustvu. Na spomenuti ribolov ponio sam dvije Browningove hrane, Black Magic i Red Roach, na koje žutooke i crvenperke odlično reagiraju, a na vodi ću odlučiti što i kako zamiješati. Obje hrane odlikuju se aktivnim česticama nešto sitnije granulacije, osrednjim vezivnim svojstvima i zamamnim mirisom.

Osim njih ponio sam i nešto vrlo važno za ovakav ribolov, a to su boje za hranu. Pored toga što služe za mijenjanje boje hrane, što mi trenutačno ovdje uopće nije važno, one u vodi rade i efekt oblaka. E to mi je u ovo prigodi jako važno. I crvenperke i žutooke vole oblak (vole ga i uklije, doduše), brzo ga zamjećuju i ulaze u njega, a onda počinje takmičenje u sakupljanju čestica hrane koje lepršaju unutar oblaka. Tu je negdje, podrazumijeva se, i udica sa mamcem koji neoprezno uzimaju. Na licu mjesta, na vodi, odlučio sam se za jarko crvenu hranu Red Roach, aromatičnu i sa velikim postotkom mljevene pržene konoplje, koju sam u suhom stanju dodatno „zacrvenio“ sa Browningovom bojom Krazy Colour Red.

Hranu sam potom navlažio, ali oprezno, pazeći da ne pretjeram, pa je protjerao kroz sito. To je uvijek važno da hrana dobije zraka, da se razbiju grudice i da se odstrane eventualne nečistoće. Isto tako treba paziti da hrana ostane polusuha, kako bi u dodiru s vodom čestice odmah nabubrile i počele izlaziti iz hranilice. I što je još važno? Kad prvi puta zabacite tamo gdje mislite loviti zakvačite najlon za „line clip“ na roli kako bi hranilica padala uvijek na isto mjesto (ja sam odabrao neposrednu blizinu granja pod drugom obalom). Odmah po zabacivanju, čim hranilica dotakne površinu, spustite vrh feedera do vode i okretanjem ručice role „pokupite“ što prije višak najlona, tako da se osjetljivi vrh blago povije. Naslonite prednji dio feedera na držač, koji bi bilo dobro da je nisko postavljen, ali drška štapa neka vam cijelo vrijeme bude u ruci kako bi bili spremni za kontriranje. Ako ste sve dobro napravili već isti tren kad hranilica dotakne površinu vode pojaviti će se oblak od boje, a čestice hrane početi će izlaziti iz hranilice.

I kako hranilica (polako) tone cijelim putem od površine do dna provlačiti će se oblak od čestica hrane koje polako izlaze iz hranilice i boje. Mamac na dugom predvezu kasni za hranilicom, odnosno tone sporije od nje, pa putuje po tragu hrane. Ako griz ne dobijete u propadanju, ostavite nakratko hranilicu na dnu, pa ponovite sve radnje (napunite hranilicu, zabacite, spustite vrh štapa...). Već poslije nekoliko uzastopnih zabacivanja trebali bi dobiti griz. Ako griz ne vidite, a vadite praznu udicu ili isisanog crva (crve), skratite predvez. Taj dan ja sam ipak ulovio više crvenperki i žutooki od prijatelja, ali mislim da je to prije svega stoga jer je pogriješio kod hranjenja. No odonda je Hrvoje nabavio čak dva feedera drugačijih karakteristika, te mnoštvo raznovrsnih hranilica i potrebnih sitnica, kako bi se mogao prilagoditi raznim uvjetima ribolova i raznim vrstama riba. I ne ide nikud više bez tih feedera.