Ribolov mrena method feederom

Ponekad je to pred kraj listopada, nekad tek sredinom studenog, kako već koje godine, ali kad se jutarnje temperature spuste na svega nekoliko stupnjeva iznad nule i jesenje magle kad nadviju se nad rijeke, možete biti sigurni da je došlo pravo vrijeme za ribolov mrena. Kad kažem da je došlo vrijeme za ribolov mrena, mislim prije svega na one krupne, snažne mrene, beskompromisne borce koji nezaustavljivo podižu adrenalin svakom riječnom ribiču i zbog kojih se trenutačno zaboravlja da postoji bilo koja druga riblja vrsta. I ne mislim pritom, dakako, da se takve mrene ne mogu uloviti i u drugim periodima godine, ali zasigurno ne u tolikom broju i ne na jednom mjestu. A koje je to mjesto? U svakom slučaju ne ono na kojem ćete ih uspješno loviti u ostalim vremenskim razdobljima. Mrene sad zasigurno nisu u brzacima, već u mirnijim dijelovima toka, uglavnom sa tvrdim kamenim dnom. I bez ikakve mistifikacije, ne poznajete li njihovo kretanje na pojedinoj rijeci i ne znate li gdje bi ih trebalo tražiti ujesen, uz bilo koju hranu za primamljivanje, izbor mamca, najbolji pribor, odabranu tehniku i vrhunsko ribolovno umijeće, od velikih mrena najvjerojatnije neće biti ništa. Ili ćete, u boljem slučaju, uloviti tek poneku. Znači, prije svega pozicija, a onda sve ostalo! A ostalo...

Kao i u svemu treba poštivati neke zakonitosti i prilagoditi se uvjetima na vodi. Ribolov mrena feederom svodi se u osnovi na dvije varijante, od kojih svaka ima svoje prednosti i bolje „radi“ u određenim uvjetima. Prva podrazumijeva sisteme sa kaveznim hranilicama, odnosno raznim hranilicama otvorenih i zatvorenih krajeva, uz upotrebu dugih predveza od najlona, te relativno malih udica. Druga je jednostavnija, no ujedno i grublja, a pri njoj se koriste method hranilice (razne rebraste ili spiralne in-line hranilice sa olovnim otežanjem) i vrlo kratki predvezi, uglavnom od tanke upredenice, kao i veće udice. Premda ne postoji čvrsto pravilo, ribolov kaveznim hranilicama većinom daje bolje rezultate kad je voda niska i bistra, a mrene su, podrazumijeva se, znatno plašljivije i opreznije. Uz to, zbog samog načina i kontinuiteta hranjenja, te plasiranja manjeg mamca (crvi) na dugom predvezu, brojčano sam gotovo uvijek više riba ulovio sistemom sa kaveznim hranilicama. No kad god je voda bila imalo mutnija, uz upotrebu većih mamaca (lovne pelete, boile, razne salame, kocka sira…), method sistem je također odlično radio, a često mi je u globalu donosio krupnije ribe od onih ulovljenih na „kavez“. Spletom raznih okolnosti ove godine smo Ludi Gnjida i ja na Kupu krenuli tek sredinom studenog, poslije prve visoke vode. Zaželio sam se malo promjene, pa sam nakon mnogobrojnih uzastopnih ribolova kaveznim hranilicama čvrsto odlučio loviti method sistemom, bez obzira na uvjete koji bi me mogli dočekati na dobro poznatom mjestu. Da bi sve bilo što jednostavnije i pomalo u duhu nekih prošlih vremena, nakanio sam koristiti samo klizne rebraste hranilice i isključivo stare provjerene mamce, poput salame i sira, koji se za ribolov mrena na našim rijekama upotrebljavaju već desetljećima.

 

Znači, nikakve lovne pelete i boile, mada sam ponekad na pojedine znao imati izvrsne ulove. Na Kupi nas je dočekala gusta jutarnja magla, što je bilo sjajno, obećavajuće, ali i izuzetno nizak vodostaj koji sa sobom neminovno nosi i bistru vodu, što nikad baš nije dobro. Sve je govorilo protiv methoda, ali... Method je bačen! Kako uvijek sa sobom nosim bar dva feedera različite težine bacanja, da bih se mogao prilagoditi uvjetima koji će me dočekati na vodi, odlučujem se za onaj „lakši“, Browning Sphere Feeder, dužine 3,60 m i težine bacanja do 80 grama. Riječna struja je neuobičajeno slaba za ovo mjesto, neće mi trebati teške hranilice, pa sam siguran da će Sphere, sa odabranim karbonskim vrhom od 2 oz, odlično odraditi posao. Za svaki slučaj slažem i Browning CC Super Feeder, iste dužine, ali težine bacanja do 100 grama, koji se već više puta dokazao u borbi sa ovdašnjim snažnim mrenama. Iako ne volim loviti sa dva feedera istovremeno, budem li dugo bez griza zabaciti ću i CC, kako bih loveći na drugačije mamce i na različitim daljinama povećao šanse za ulovom. Na oba štapa su mi Shimano Stradic 4000 GTM-RC role, na kojima je namotan Browning Feeda Line promjera 0,22 mm, koji najčešće koristim u riječnom ribolovu. Slažem, dakle, krajnje jednostavan sistem, tako da na osnovni najlon navodim kliznu (in-line) rebrastu hranilicu sa olovnim otežanjem od 20 grama, a ispod nje palomar čvorom vežem izvrsnu Drennanovu kopču za brzu izmjenu predveza. Unaprijed pripremljene predveze dugačke desetak centimetara izradio sam od upredenice promjera 0,10 mm, a na njihove krajeve zavezao udice Owner Iseama with Eye broj 8 i 9.

Udice su poprilično velike zbog velikih kocki sira i salame koje ću stavljati na dlaku ispod njih. Mogle bi slobodno biti i broj ili dva veće, jer premala udica u odnosu na mamac često ne zakvači dobro ribu prilikom kontriranja. Poznato je da mrene najviše privlači aroma sira, pa sam hranu za punjenje method hranilica pripremio tako da sam prvo na suho dobro izmiješao kilogram Browning Easy Cheesy-a, pola kilograma krušnih mrvica i otprilike 300 grama sira parmezana. Suhoj smjesi dodao sam već pripremljenu mješavinu raznih kuhanih sjemenki (Browning), u kojoj prevladava konoplja. Još jednom sam sve dobro promiješao, kako bi hrana upila vlagu iz kuhanih sjemenki, te polako dodavao potrebnu količinu vode konstantno miješajući, dok nisam dobio prilično ljepljivu i kompaktnu smjesu koja će se dobro držati oko rebraste hranilice i koja može primiti u sebe dosta dodataka.

Posljednji i posebni dodatak za ovu priliku bile su kockice parizera (otprilike 5x5 mm), čiji zadatak je da se polako otpuštaju sa hranilice i zainteresiraju mrene za mamac na udici. A mamac je, za početak bar, povelika kocka tirolske (otprilike 25x25 mm). Mada se mogu koristiti i mnoge druge vrste salama, pa i kobasice ili hrenovke, tirolska se kupskim mrenama pokazala daleko najprivlačnija. I staro je pravilo: što lošija to bolja! Počinjem loviti otprilike na sredini Kupe i odmah primjećujem da je struja doista slaba, tako da se Sphere Feeder pokazao kao odličan izbor, a isto tako i lagana hranilica, koja se polako počinje pomicati po dnu tek kad se hrana spere s nje. Idealno! No iako uporno zabacujem na istu liniju više od tri sata, mijenjajući povremeno veličinu i oblik mamca (valjkasti), ne događa se ništa. Imao sam, doduše, u dva navrata nekakva lagana podrhtavanja vrha kakva i mrena zna proizvesti dok ruje po hranilici prije nego li primi tirolsku, ali bez griza. Jer on se pri ribolovu methodom u većini slučajeva manifestira naglim i jakim savijanjem vrha, ponekad i cijelog feedera.

Uključujem u igru i CC, zabacujući ga malo dalje i više nizvodno, sa kockom sira ementalera na udici. Magla se već odavno digla i tek sad se, pod zrakama sunca, vidi koliko je Kupa zapravo bistra. To je obično bilo vrijeme kad bih u nekim prijašnjim ribolovima sa methoda prelazio na kaveznu hranilicu, jer u ovakvim uvjetima riba kao da se plaši krupnog mamca, hranilice, udice, svega velikog.... Ali ovaj put držim se plana i programa: method ili ništa! I kad sam već počeo misliti da je moja tvrdoglavost uzaludna, poslije nešto više od sat vremena vrh opet lagano zadrhti… Još jednom, pa još jednom. Nakon toga miruje minutu, možda i dvije, a onda naglo poleti prema vodi. Napokon! Na veliku kocku tirolske velika kupska mrena. Otprilike 2,5 kilograma. Do mraka, koji uvijek stiže prebrzo, uspio sam ih uloviti još šest ili sedam, sve između dva i tri kilograma. Jedna je, čak mislim da ona najveća, primila na snop živahnih crva na maggot clipu ispod udice, a sve ostale na tirolsku. Za sir ovaj put nisu bile zainteresirane. Samo meso, meso i… method!