Feederom na Savi, krajem jeseni

Noć i gusta magla zastiru nam pogled. - I psi još spavaju - govorim Ludom Gnjidi dok se kroz blato polako probijamo prema Savi nizvodno od Zagreba. Bilo bi nam lakše kad bi poznavali pute, ali dugo već nismo lovili na ovim predjelima, na lijevoj obali, a na mjestu koje smo nakanili pronaći prema uputama prijatelja Zdravka, koji izvrsno poznaje taj teren, nismo bili baš nikad prije. Ostaje nam traženje i neizvjesnost. Kao da ovi hladni dani u prijelaznom periodu iz jeseni u zimu već sami po sebi ionako ne nose neizvjesnost i vrlo često se svode na traženje. To je vrijeme kad je jedan dio riba već ušao u zimovnike, a ostale se u manjim jatima još skiću uokolo, zadržavajući se povremeno na nekim pozicijama koje im iz samo njima znanog razloga odgovaraju. No tamo gdje su bile još jučer nikako ne znači da će biti i danas. Lutaju... Na svu sreću mi nismo lutali predugo, pa sa prvim znacima svitanja promatramo Savu sa mjesta koje nam je Zdravko podrobno opisao. I stvarno, sve je tu. Lijevo od nas deblo u vodi i granje s nakupinom smeća, desno u magli dva otoka, manji i veći, ispred nas široki mirni dio i u daljini glavni tok jake i moćne Save. Sve je tu, osim ribe koja se nigdje ne pokazuje iskakanjem iz vode, a... trebala bi. Tako je bar bilo prije nekoliko dana kad je Zdravko bio u izvidnici. Jesu li se već nekud pomaknule? Ili su se samo pritajile pri dnu? Za svaki slučaj prošećemo uzduž obale na obje strane, ne bi li negdje ugledali javljanje ribe, što bi nam znatno pomoglo u odabiru pozicije sa koje ću loviti. Ali ništa. Mrtva voda! Vraćamo se na prvotno mjesto, koje mi se od svih viđenih ipak čini najizglednijim, i počinjem sa pripremom pribora i hrane. Znajući unaprijed da ću morati loviti daleko, kao i da je Sava prilično jaka na tom mjestu, ponio sam sa sobom i odgovarajući komplet za takav ribolov. Sa novim Browning King Feederom (dužine 4,20 m, težine bacanja do 160 g), koji na sebi nosi oznaku Ultra Distance Power, savršeno se uklopila malo robusnija Browning Black Viper MK850 FD

 

 

To je kombinacija za najveće izazove, možda malo i prejaka za ove uvjete, ali ipak dovoljno fina, kako će se tijekom ribolova pokazati, da se i sa relativno tankim predvezima mogu loviti krupne i borbene ribe. Od hrana sam se odlučio za jednu tipično zimsku varijantu širokog spektra, na koju dobro reagira sva riječna bijela riba. U tamne hrane Browning Black Monster i Wild Black River (omjer 1:1), obje slatkaste ali prilično blage, gotovo neutralne, dodao sam oko 400 g Browning B22, čiju će iznimno jaku i „oštru“ aromu, pogodnu za hladne vode, preuzeti cijela smjesa. To je višestruko provjerena kombinacija koja je na Savi uvijek davala dobre rezultate.

Suhoj smjesi dodajem još i šaku krušnih mrvica u boji, dobro promiješam, potom postepeno dolijevam malo više od litre vode, usput energično miješajući, pa prosijem i pustim da odstoji petnaestak minuta kako bi sve čestice ravnomjerno upile vodu. Nakon toga slijedi još jedno prosijavanje i po potrebi lagano dovlaživanje smjese. Ne preskačite nikad ove radnje, jer su vrlo važne za ponašanje hrane u hranilici, odnosno za njeno pravilno otvaranje. Hrani ću tijekom ribolova dodavati žive i mrtve crve, koji su neizostavni i glavni dodatak u svakom ozbiljnijem riječnom ribolovu. Crve ću, naravno, koristiti i kao mamac, mada sam ponio i krasne tanke crvene gliste, koje ponekad u ovom periodu, same ili u kombinaciji sa crvima, mogu biti i učinkovitije od samih crva na udici. Budući da ne znam kakvo je trenutačno stanje u vodi, ima li uopće ribe i koliko, ispočetka ću u hranu dodavati manju količinu crva, ali ću često zabacivati. U širokom mirnom dijelu koji se prostire ispred mene Sava gotovo da ne teče, plitka je i izuzetno bistra, tako da se i na desetak metara od obale vidi svaki kamenčić na dnu. Kako se već posve razdanilo i magla se malo digla, u daljini se počinje nazirati dugi sprud iza kojeg je odmah jaki glavni tok. Ispred spruda je malo dublji prolaz koji mi se na prvi pogled učini najlogičnijim mjestom gdje bi ribu trebalo tražiti. Da sam ja riba, recimo, sigurno bih se tuda kretao. Odabirem kvadratnu kaveznu hranilicu sa otežanjem od 50 g, koja bi po mojoj procijeni trebala biti optimalna za riječnu struju kakva je na mjestu na kojem namjeravam loviti, a na predvez promjera 0,16 mm i duljine oko 50 cm vežem udicu Preston 355 broj 16.

Očekujem velike i snažne savske ribe, a kako prvi put lovim ovim jakim feederom i ne poznajem njegove mogućnosti, vežem deblji predvez nego bi to napravio da lovim sa finijim štapom. Na udicu stavljam tanku crvenu glistu i jednog bijelog crva, sa lakoćom i vrlo precizno zabacujem na mjesto koje sam želio, klipam najlon i odlažem feeder u držač podižući mu vrh visoko u zrak. Na taj način se maksimalno smanjuje otpor koji najlon pruža vodenoj struji i tu se vidi neosporna prednost dužih štapova u ribolovu na rijeci. Kao što sam i pretpostavljao, hranilica čvrsto „drži“ dno i stoji na mjestu dvije do tri minute, kad se isprazni i struja ju polako počne pomicati. Idealno. Uvijek pričekam još najmanje minutu prije nego li izvadim sistem, jer sam u velikom broju slučajeva griz znao dobivati upravo tada, kad bi se hranilica ispraznila. Uporno zabacujem na isto mjesto, izmjenjujući razne kombinacije na udici (broj i boja crva, sama glista, crvi i glista) i u dva navrata imam kratko i nervozno podrhtavanje vrha, ali samo jednokratno, bez ponavljanja, bez konkretnog griza na koji bih mogao reagirati. Oba puta na dva crva. I oba puta pri vađenju hranilice i kontroli mamca vidim da mi je jedan crv lagano stisnut, oštećen. Pretpostavljam da je riba oprezna, da se usporeno kreće i prima vrlo osjetljivo, pa produžavam predvez na 75 – 80 cm i usput ga stanjujem na 0,14

U hranilicu počinjem dodavati i više crva, a pri svakom trećem zabacivanju malo slabije stisnem hranu kako bi se prije otvorila, pa da tako dio hrane i crva otpliva još više nizvodno i pokuša eventualno privući ribu iz veće daljine. Uskoro slijedi još jedno kratko i nervozno podrhtavanje vrha, ali ovaj put se i ponovi. Zatežem, po načinu griza uvjeren da je plotica, no riba odmah krene pravocrtno nizvodno. Mrena!

Sad sam siguran. Spuštam polako vrh štapa prema vodi, istovremeno na brzinu otklipam najlon i još malo otpustim kočnicu na roli. Nakon desetak metara mrena lagano posustaje, zaustavi se, pa preuzimam kontrolu i počinjem ju oprezno privlačiti prema obali. Možda sam i preoprezan, ali prvi puta lovim ovim priborom i pokušavam ga upoznati, osjetiti... Iako iznimno jak, King feeder odlično amortizira sve udare ribe, a kočnica na Black Viper roli besprijekorno odrađuje još nekoliko bjegova koje snažna savska mrena pokušava pred obalom. Procjenjujemo je na dva i pol do tri kilograma. I sljedeći griz je bio identičan prvom, ali ovaj put je to doista krasna plotica, zdrava i borbena, kako to već znaju biti velike plotice. I griz po griz, krenulo je... No kasno sviće, a prebrzo se mrači, pa sa još desetak ulovljenih riba, sve odreda lijepih mrena i plotica, okončavamo ovaj krasni kasnojesenji dan.