Ljetni ribolov plotica feederom

 

Mada to manje-više vrijedi i za ostala godišnja doba, ljeti je možda posebno važno poznavati rijeku na kojoj lovite i znati mjesta na kojima bijela riba tad obitava. Zbog specifičnih uvjeta koji vladaju u tim vrelim danima, izrazito niskih vodostaja i pomanjkanja kisika otopljenog u vodi, mnoge su, u drugim periodima inače dobre pozicije, sad potpuno prazne i neizgledne. S druge strane, opet, na većini rijeka postoje tipično ljetni predjeli na kojima se riba svake godine bez iznimke nanovo okuplja, pa je bez mnogo razmišljanja pametno što ranije izjutra poći na neku od tih provjerenih pozicija. No, naravno, znati gdje se riba nalazi tek je pola „posla“. Na Kupi u Ozlju, nizvodno od hidroelektrane, postoji potez od otprilike pedesetak metara koji me ljeti nikad nije iznevjerio, ali koji nije nimalo lak za ribolov feederom. Glavnina ribe se, u stvari, nalazi još malo nizvodnije, među velikim sedrama, gdje je nemoguće loviti, pa ju je potrebno izvući od tuda i „navući“ na hranu. No ni samo mjesto na kojem običavam loviti nije bajno! Dubina je tek malo veća od metra, voda gotovo uvijek izrazito bistra, a kamenje na dnu iza i ispred relativno uskog prolaza koji valja gađati prijeti gubitkom ribe, predveza, a često i hranilice. Ne zvuči baš sjajno, ali lijepih sam se riba tu u životu nalovio. Poslije dva kišna dana, kakvih je bilo podosta ovog ljeta, Gnjida i ja otputili smo se ranom zorom prema Ozlju. Znao sam da od te kiše vodostaj nije mogao nimalo porasti, ali nadao sam se da se Kupa bar malo, makar neznatno zamutila. I stvarno! Malo, ali je. Izgledalo je obećavajuće. Bio mi je to prvi ljetni ribolov ove godine i bio sam beskrajno sretan! Premda je ovo mjesto znalo davati razne vrste riba, kako kad, najčešće je dominirala plotica, pa sam nekako i sa hranom krenuo u tom smjeru. Van Den Eynde Gros Gardon i Gardons iz serije Super Champion (2:1), kombinacija je koja na ovakvoj vodi provjereno daje rezultate.

Uz hranu su neizostavni živi i mrtvi crvi, kojih sam ponio u zavidnoj količini, a i kastere sam pripremio za udicu, čisto da je malo olakšam bude li trebalo. Crv je, nedvojbeno, mamac broj jedan, jer uklija ovdje nikad nije bilo previše, bar ne tamo u prolazu gdje treba loviti. Ili drugačije rečeno, napadaju li uklije to je pouzdan znak da udica sa crvom nije na pravom mjestu.

Dodatno veselje u ovom ribolovu nosio mi je novi Rive R-Method Feeder (3,60 m/20-50 g), sa kojim sam jedva čekao da zabacim hranilicu. Slutio sam, nekako, čim sam ga prvi put primio u ruke, da će to biti fantastičan feeder za Kupu, bez obzira što piše na njemu. I bio sam u pravu! Pravi „štrom“ štap, kako bi rekao prijatelj Hrvoje. Karbonski vrh od dvije unce (2 oz = 56 g) moj je standardni izbor za ovakve situacije, pa s tim nisam nimalo dvojio, kao ni sa predvezom promjera 0,12 mm dugačkim oko 50 cm, koji najradije stavljam na početku ribolova. Kasnije mijenjam, tražim, prilagođavam se ukoliko je to potrebno.

Na predvezu udica Preston PR355 broj 18. Već poslije nekoliko zabacivanja, čim sam našao optimalnu daljinu i težinu hranilice, imam griz. Spomenuo sam da ovdje nema baš pretjerano uklija, ali nisam da ima malih mrena. One općenito ljeti na Kupi znaju biti prava napast, pogotovo na plićim dijelovima, ali uglavnom dok ne uđe druga riba. Iako je na Kupi uvijek potrebno često zabacivati hranilicu, na početku ribolova je to izuzetno važno želite li što prije dobiti ribu na hranilište. Pod tim podrazumijevam da hranilica ne smije biti na dnu duže od minute i pol do maksimalno dvije. Hranilicu je najbolje puniti provjerenom sendvič metodom, tako da se između dva sloja hrane stavi dosta crva (najbolje mrtvih, mada ponekad nije loše kombinirati žive i mrtve), ali pri ribolovu plotica ja povremeno zabacujem i poneku hranilicu čiste hrane (bez crva), koju malo slabije stisnem. To je posebno efektno na ovakvim plićim dijelovima, gdje ribu koja se nalazi dosta nizvodno želimo privući na hranu, odnosno crve na dnu. Plotica odlično reagira na čestice hrane koje lebde u srednjem sloju vode, rado ih skuplja i slijedi sve do izvorišta, odnosno hranilišta. No pri ovakvom aktivnom ribolovu na plićim dijelovima rijeke treba biti vrlo oprezan kod pripremanja hrane, jer ju treba za nijansu manje navlažiti nego inače, kako ne bi previše lijepila. U protivnom se neće na vrijeme otvoriti, pa nećete biti u mogućnosti zabacivati u spomenutim intervalima, ili ćete si, vadeći prerano hranilicu, napraviti više štete nego koristi. Pravilan odabir hranilice je također izuzetno važan, a uvijek treba težiti što lakšoj hranilici koja u toj struji drži dno. Odličan izbor za rijeke su kavezne tunel hranilice, kod kojih se olovno otežanje proteže uz cijeli donji dio.

Neke od njih imaju na donjoj strani i krampone, poput ovih koje sam ja koristio (proizvođača Danijela Gašića), što ih čini još stabilnijim, odnosno dopušta korištenje još lakših hranilica u istoj struji. Važno je napomenuti da kramponi obavljaju svoju funkciju samo na mekanim dnima (šljunčanim, pješčanim, zemljanim), dok je na kamenitom dnu stabilnija hranilica bez njih. U ovom ribolovu koristio sam hranilice sa otežanjem od 40 grama, jer lakših naprosto nisam imao. Siguran sam da bi i tridesetgramska hranilica ovog tipa bila sasvim dostatna. Poslije one prve male mrene dobio sam ubrzo još dvije, gotovo identične, a onda i omanju ploticu. Uporno i dalje zabacujem hranilicu istim tempom, radim, izmjenjujem kombinacije i boju crva na udici, pa dobivam jednu lijepu ploticu, a nakon toga u nekoliko navrata imam kratko podrhtavanje vrha na koje je bilo nemoguće zategnuti. Griz se nije razvio, kako se to već kaže. Budući da vadim isisanog crva (koji je cijelom dužinom naveden na udicu), a siguran sam da dolje nema uklija, jasno mi je da nešto ne valja. To je uvijek znak za promjenu.

Stanjujem predvez na 0,10 mm i istovremeno ga produžujem na 75-80 cm, a jaku ali tešku udicu Preston PR355 zamjenjujem sa lakšom Mustad Round Bend Match boj 16 (koja je, usput rečeno, čak i manja od PR355 broj 18). Na nju stavljam jednog bijelog crva i već prvi griz, ali pravi, toliko karakterističan za ploticu, podaruje mi krasnu ribu. Nakon toga plotice polako idu jedna za drugom, grizovi su konkretni, onakvi kakvi i moraju biti, a na samom kraju ribolova dobivam i štupsera. Tek toliko da me podsjeti da sam ih pomalo zapostavio.