Ljetni ribolov feederom na Savi

Iako nije tajna da tereni na Savi nizvodno od Zagreba obiluju krupnim primjercima bijele ribe, često ih nije nimalo lako locirati ni uloviti, a ostvariti ulov kakav sam ja imao u svega nekoliko sati tog ljetnog prijepodneva djeluje čak pomalo nadstvarno. No počnimo priču ispočetka... Budući da sam dobio na testiranje Rive R-Feeder Long Cast 420 Medium (4,20 m/50-90 g), već na prvi pogled izuzetno jak i moćan štap namijenjen zabacivanju na velike daljine, trebali su mi odgovarajući uvjeti za to. Razmišljao sam nekoliko sekundi i odlučio se za Savu kod Ivanje Reke. U glavi sam imao mjesto na kojem treba prilično daleko loviti, gdje je struja jaka, obala visoka, a riba krupna i snažna. Tako je bar bilo zimus, kad sam posljednji put lovio tamo, a poznavajući Savu i gledajući trenutačnu visinu već dugo stabilnog vodostaja, nije bilo nikakvog razloga da ne bude i sada. No kako to mjesto baš i nije nepoznato, bez obzira što smo Ludi Gnjida i ja krenuli prije svitanja, zakasnili smo. A zauzeto takvo mjesto na ovom predjelu Save predstavlja ozbiljan problem, jer je obala dugim svojim dijelom nepristupačna i za ribolov feederom izuzetno teška, budući da je prostor na drugim već postojećim ribolovnim mjestima skučen i koriste ga uglavnom varaličari. Ali sad kad razmislim, možda je sve to bio i prst sudbine, jer da je bilo drugačije ne bi bilo ni ovakvog ribolova. Uglavnom, poslije dužeg probijanja kroz visoku travu i šipražje pronašli smo ispod strme obale komad šljunčanog tla sa kojeg bi mogao loviti, pod uvjetom da djelomično budem u vodi i da dobro pazim pri svakom zabacivanju, jer bi raslinje iza leđa moglo biti pogubno za pribor. No to mi je tad bilo sasvim nevažno, jer ono što sam vidio ispred sebe u vodi bilo je fantastično. Kad bih trebao opisati ili nacrtati kako izgleda školski dobro ribolovno mjesto na rijeci, na kojem se riba jednostavno mora zadržavati, i na kakvom bi uvijek želio loviti, to bi izgledalo baš tako.

U trenu smo kod auta i već se vraćamo sa stvarima, spuštamo niz strminu i počinjemo s pripremom. Kako sam na ovom potezu očekivao bijelu ribu raznolikog sastava, odabrao sam kombinaciju hrana VDE River Ace i Secret Classic (1:1), u koju još dodajem praškasti aditiv VDE Venkel (250 g) i otprilike isto toliko La Sirene X21 (sivi). To je teška i kompaktna smjesa za brže i dublje vode u koju rado ulazi sva krupna riječna bijela riba, a što je podjednako važno, dugo drži ribu na hranjenom mjestu. S njom na ovakvoj vodi ne možete pogriješiti. X21 hrani povećava atrakciju i brzo privlači ribu, ali s njim treba biti oprezan, budući da je vrlo jak, pa ga se u 2 kg suhe smjese dodaje najviše 1/3 vrećice od 850 g.

Dok slažem pribor promatram Savu i ne mogu se nagledati onog što vidim. Sve je tu! U daljini jaki glavni tok, odmah desno od mene, uzvodno, veliko potopljeno deblo na kojem se nakupila trava i granje, malo dalje oveći grm u vodi, još više uzvodno, prilično daleko, otok. To su prirodne prepreke koje lome moćni tok rijeke i rade zaštitu ribi. Rub glavne struje me neodoljivo mami; znam da riba mora biti tu. Sad vidim da bih bez problema mogao loviti i kraćim i slabijim štapom, jer ne treba daleko zabacivati, ali ipak jedva čekam da isprobam Rive Long Cast Feeder.

Na rijeci je duži štap uvijek dobrodošao, a osjećam odmah da je ovaj feeder i pored velike snage dovoljno fin da pruži pravi užitak u ribolovu. Osim toga ovdje su ribe velike, a Sava je uvijek moćna i treba ju poštivati. Zbog toga već na početku odlučujem loviti sa predvezom promjera 0,14 mm, koji radim od najlona Pescatore duljine 70-75 cm. Udica je Preston PR355 broj 16, a na njoj dva crva. To je oštra i jaka udica, koja fantastično kvači i drži ribu. Za riječni ribolov uvijek moj prvi izbor. Promatrajući struju na liniji na koju mislim zabacivati procjenjujem da će mi hranilica sa otežanjem od 50 grama biti dostatna. Isprva ću, kao i obično, sa hranilicom većeg volumena pokušati u kratkom vremenu dostaviti što više hrane i crva na željeno mjesto, zabacujući otprilike svake dvije minute, a kasnije ću koristiti hranilicu s istim otežanjem, ali manje zapremine. Tako sam ja to nekako zamislio. Ako sve bude kako treba, naravno. Već nakon nekoliko minuta postaje mi jasno kakav feeder imam u rukama, jer sa odabranim promjenjivim karbonskim vrhom od 2 oz (56 g), koji je primjeren ovoj riječnoj struji, nevjerojatnom lakoćom, samo iz zgloba, zabacujem na željeno mjesto, tako da mi zamah nije bio ni potreban. Ta spoznaja mi je bila važna, jer sam se oslobodilo pritiska i straha od zakvačivanja raslinja iza leđa prilikom zabacivanja, sa kojim bi bilo naporno loviti cijeli ribolov. Veliku kaveznu hranilicu pravokutnog oblika punim hranom i mrtvim crvima, zabacujem, vadim, radim, ali više od pola sata ništa se ne događa. Nemoguće da nema žive ribe ovdje, sve je idealno. Onda odjednom vrh kratko ali energično zadrhti. Pa još jednom. Zatežem odmjereno, osjetim krupnu ribu na udici, ali samo nekoliko sekundi i... ode. Vadim sistem iz vode misleći da mi je pukao predvez, ali udica je gore. Otkvačila se! A predvez je svom dužinom pun sluzi. Deverika!

Ne znam zašto, ali njih sam nekako najmanje očekivao ovdje. Valjda zato jer sam čuo priče da na ovom potezu već tri godine nije ulovljena niti jedna. A zašto mi se otkvačila? Pretpostavljam da zato što ne poznajem štap, prvi put lovim njime. Trebati će mi par riba da ga malo osjetim. Odmah potom slijedi drugi griz, kontriram i opet osjećam da imam veliku ribu, polako je privlačim dok pruža velik otpor u struji, malo po malo, a onda ponovno otkvačivanje. Ovaj put mi je udica odvinuta. Nevjerojatno! Sa Preston PR355 to mi se još nije dogodilo. Predvez opet sav sluzav. Deverike su definitivno tu. One nisu borbene ribe, niti su posebno snažne, naprotiv, ali površina njihovih plosnatih tijela pruža veliki otpor vodenoj struji, a kako su ove savske još i prilično teške, opterećenje pribora je znatno. Budući da velike deverike vole krupniji mamac, a poželjno je i da udica za ribolov deverika bude širokog luka, zamjenjujem PR355 sa Owner Iseamom with Eye 50188, također u broju 16.

To je udica za zaista najveća iskušenja, koju najčešće koristim u ribolovu mrena ili šarana. Na nju sad nižem pet do šest crva, onoliko koliko stane na udicu. Za ove deverike to nije previše. Dapače, može samo biti dobro, jer mislim da će ovakav mamac još prije spaziti.

Debljina i duljina predveza ostaje ista. Već pri sljedećem zabacivanju odmah imam griz, zatežem i napokon vadim prvu krasnu deveriku od otprilike dvije kile. Iseama joj se zabila duboko u donju debelu usnu, tako da sam je jedva izvadio. Budući da vidim da je riba ušla na hranilište, zamjenjujem hranilicu manjom, tunel oblika sa kramponima. Odmah, još u propadanju, naredna deverika kupi mamac, što za njih baš nije uobičajeno. Velike deverike više vole mamac koji miruje na dnu. Znači da ih dolje ima stvarno puno i da su gladne.

 

Čak su i neuobičajeno jake i borbene. Grizu jedna za drugom, tempom koji ne pamtim da sam ikad doživio na Savi. Mislim da sam svega dva ili tri puta zabacio, a da nisam dobio ribu. Povremeno bi tek pokoja krupna mrena znala prekinuti niz deverika. A Rive Long Cast Feeder se pod ribom fantastično ponaša, baš kako sam pretpostavio. Snažan je, a opet fin. Sad smo se već malo upoznali i više ne gubim niti jednu ribu do kraja ribolova. Sa ribolovom prestajem oko podneva, jer smo se već polako umorili. I ja od ribolova i Gnjida od neprestanog fotografiranja i snimanja.