Upotreba feeder gume

Premda vjerojatno nikom nije nepoznato da je upotreba manjih udica, tanjih najlona, što lakših otežanja i općenito finoća svih dijelova sistema uvijek poželjna i zasigurno donosi bar pokoju ribu više, ponekad je ona doista i neophodna želite li se uopće „sastati sa ribom“. U uvjetima bistre vode ili kad riba iz bilo kojeg drugog razloga oprezno uzima mamac, iznimno je važna njegova pravilna prezentacija, a pritom posebnu pažnju treba posvetiti debljini predveza (i njegovoj dužini, naravno). Općenito govoreći, da bi bilo kojom tehnikom krupniju ribu savladali tankim predvezima potreban vam je kvalitetan i usklađen pribor, što podrazumijeva sve njegove segmente uključujući i materijal od kojeg izrađujete predvez, no ja nekako uvijek naglasak stavljam na štap. Dobar štap trebao bi i može većinu toga odraditi, pogotovo potpomognut kvalitetnom i precizno podešenom kočnicom na roli, ali katkad se svejedno mogu pojaviti određene poteškoće. Padaju mi na pamet neki od mojih prvih ribolova feederom, koji i nije bio baš vrhunske klase, kad sam imao problema sa pucanjem predveza, bilo pri kontri ili tijekom zamaranja ribe. Kako sam dotad ponajviše lovio bolognes i match tehnikom, navikao sam na korištenje vrlo tankih predveza pa sam iste pokušao primijeniti i u ribolovu feederom. No feeder štapovi su specifični, jedinstvene građe i ponašanja, te zahtijevaju ponešto drugačije kontriranje i vođenje ribe. Osim toga to su znatno snažniji stapovi, čak i u svojim nježnijim inačicama, od bolognesa ili matchera. Ponekad je pri grizu umjesto zatezanja doista dovoljno samo primiti feeder u ruku i podignuti ga, kako ne bi pukao predvez ili da, u drugoj krajnosti, ne razderete ribi meke usne. U svakom slučaju ubrzo sam se privikao na nove uvjete, a shvatio sam i da ne treba pretjerivati, jer najčešće nema potrebe loviti sa ekstremno tankim predvezima (0,08 ili 0,10mm), budući da cijeli sistem leži na dnu pa je tako plasiran predvez ribama svakako manje uočljiv nego pri ribolovu plovkom. Samo, čak i nešto deblji predvezi nisu imuni na pucanje, pogotovo ako lovite krupnu ribu nešto krućim štapovima ili je prevelika razlika u promjerima osnovnog najlona i predveza. Nježnija ruka i „mekše“ podešena kočnica na roli tu svakako mogu biti od velike koristi, ali ipak... ponekad nedostatno. Engleski majstori ove tehnike dosjetili su se da bi ugradnjom specijalne gume u sistem mogli povećati njegovu elastičnost, te tako ublažiti nagle udare pri bijegu ribe, ali i silu koja nastaje na predvezu prilikom samog kontriranja. Upotreba guma u ribolovu nije nikakva novina, jer zasigurno je svima poznato da su one neizostavne u ribolovu štekom, pojedinci je na sličan način ugrađuju i u direktaše, a poznati su i neki manje ili više uspješni pokušaji primjene u match tehnici. No ove gume svojom strukturom i karakteristikama prilagođene su upravo feeder štapovima, a u prodaji se mogu naći pod nazivom „Feeder gum“ ili „Power gum“.

Izrađuju se različitih promjera, nosivosti, boja i rastezljivosti, a u svojoj ponudi imaju ih gotovo sve veće tvrtke koje se bave proizvodnjom ribolovnog pribora, ali je ponuda u našim dućanima vrlo oskudna. Po samoj logici stvari feeder guma mora zauzeti mjesto između osnovnog najlona i predveza, a može ju se ugraditi na više načina, uglavnom modificirajući već postojeće poznate sisteme. Onaj najjednostavniji, method sistem, radim tako da na osnovni najlon svežem jedan kraj vrtilice, a na njen drugi kraj vežem feeder gumu nešto veće nosivosti od osnovnog najlona, dužine 35 – 45 cm (ovisno o tome kakve je rastezljivosti). Na gumu prvo navedem bužir (komadić gumice od ventila za bicikle mi se pokazao idealnim), potom plastičnu perlicu, pa „in-line“ hranilicu (method ili neku sličnu).

Poslije hranilice opet dolazi perlica, zatim bužir i na kraju vrtilica sa kopčom za brzu izmjenu predveza. Sve se to može, naravno, napraviti i bez perlica i bez bužira, ali meni je najdraže ovako. Bužir (gumica) prekriva čvor i jednim krajem je navučen na vrtilicu. Donju perlicu, onu prema predvezu, stavljam kako bih bio siguran da mi se hranilica neće zaglaviti već da će slobodno kliziti po feeder gumi. Želim li, naprotiv, napraviti fiksni sistem, maknem perlicu a bužir navučem na cjevčicu od hranilice (ili obrnuto).

Kod kliznog sistema, kakvim najčešće i lovim, gornja perlica, bužir i vrtilica ograničavaju hod hranilice i ujedno obavljaju funkciju stopera koji može poslužiti za samoubadanje. Kad namjeravam loviti sa kaveznom hranilicom ili bilo kojim drugim modelom koji se kvači sa strane, sistem ostaje isti ali namjesto hranilice stavljam kopču koja može nesputano kliziti po feeder gumi, a na nju kvačim odgovarajuću hranilicu. Osim ovih osnovnih sistema sa feeder gumom se može napraviti u nekim slučajevima vrlo učinkovit paternoster sistem, a i poneki od sistema sa omčama.

Koji čvor koristiti za vezanje feeder gume? Od svih mogućih poznatih čvorova feeder gumu je za vrtilicu najbolje vezati upravo onim najjednostavnijim – običnom omčom. Dakle, provedite gumu kroz ušicu na vrtilici, napravite najobičniju jednostruku omču i lagano je stegnite. Prihvatite oba slobodna kraja i povucite ih istovremeno kako bi se omča spustila sasvim do vrtilice, a potom omču zategnite do kraja. Ne bojte se, neće proklizati ni pri najvećim opterećenjima.

Baš kao i ovaj čvor ni sama feeder guma svojom čvrstoćom mnogima ne ulijeva povjerenje, no opet napominjem da se ne radi o običnoj gumi već specijalnom materijalu namijenjenom za ovu svrhu i sasvim pouzdanom. Naravno, u onoj mjeri u kojoj je to i najlon ili bilo koji drugi dio sistema. Govorim iz osobnog iskustva, a vjerujte da od višestruke provjere u borbi sa krupnom i snažnim mrenama nema bolje potvrde za to. Feeder guma je svakako vrlo korisna stvarčica, dio sistema koji će u ribolovu feeder tehnikom ponajprije uveliko smanjiti mogućnost pucanja tankih predveza, ali donekle i ublažiti udar na osnovni najlon koji nastaje prilikom zabacivanja teške hranilice (mada za to postoje i bolja rješenja). Ima li upotreba feeder gume i loše strane? Naravno! Prije svega, usporava kontru. Isprva imate osjećaj da ste promijenili štap i umjesto onog kojim ste navikli loviti uzeli znatno mekši. Zvuči paradoksalno, ali to što ste tražili sad vam odjednom smeta. Drugo, prilikom zabacivanja nećete biti precizni kao do tada, jer se hranilica na rastezljivoj gumi više „klatari“ i teže ju je umiriti. Na svu sreću oba ova uvjetno nazvana nedostatka mogu se lako otkloniti, prilagođavanjem u samom ribolovu. I nakratko da se vratim na opterećenje koje se pojavljuje na osnovnom najlonu pri zabacivanju. Za upotrebu tanjeg najlona na roli ima više općepoznatih razloga, ali ponekad uslijed sile nastale trzajem kod zabacivanja teških hranilica punih hrane, pogotovo na veliku udaljenost, može doći do njegovog pucanja. Najlakše bi bilo, svakako, povećati promjer osnovnog najlona, što se često i radi, ali time ćete bezuvjetno smanjiti moguću daljinu zabacivanja. Pored toga prevelika razlika između osnovnog najlona i predveza pridonosi lakšem pucanju predveza, a deblji osnovni najlon stvara također i veći otpor protoku vode, lovite li na rijeci. Rješenje tih tegoba može biti ugradnja „shock leadera“, dobro poznatog svim šaranašima. Na kraj najlona namotanog na rolu jednostavno vežete 7-8 metara (obično se uzima otprilike dupla dužina štapa) debljeg najlona ili, još bolje, tanke upredenice veće nosivosti od osnovnog najlona.

Osim što je tanja, upredenica je bolja i zbog veće otpornosti na habanje, a korisna je i u ribolovu na mjestima gdje ima trave i lopoča, koje će lakše rezati. Upredenicu je, po mom mišljenju, za osnovni najlon najbolje vezati Albright čvorom. Ni feeder guma ni shock leader svakako nisu nužni ni neizostavni dio pribora, ali vam ribolov feederom ponekad mogu učiniti pouzdanijim, ugodnijim i ljepšim.