Ribolov linjaka zimi

Linjak je čudesno lijepa i jedinstvena riba! Zlatnozelene boje, neobičnih narančastih očiju, snažnog mišićavog tijela... Nekad je nastanjivao gotovo sve sporotekuće i stajaće vode ovdašnjih prostora, dok je danas prilično prorijeđen i sasvim potisnut iz svojih staništa raznim uvezenim vrstama poput babuške, sunčanice ili američkog somića. Linjak naviše voli područja sa gustom vodenom vegetacijom, gdje se uz trsku ili u sjeni lopoča tijekom dana tromo kreće u potrazi za hranom, otkrivajući se povremeno mjehurima koje podiže rujući po dnu. Posebno mu odgovaraju tereni sa muljevitim dnom, a poznat je i po svojoj iznimnoj otpornosti i mogućnosti preživljavanja u teškim uvjetima, čak i u jako plitkim vodama sa vrlo malo otopljenog kisika. U traženju hrane, koju uglavnom čine razne sitne životinjice dna, čestu prolazi istim putovima, stvarajući tako svojevrsne staze u travi. Većina ribolovaca linjaka uglavnom ulovi slučajno, loveći deverike, šarane ili neke druge riblje vrste, budući da malo tko uopće planirano kreće u potragu za njim. No doista se vrijedi potruditi, jer nadmudrivanje s tom prekrasnom ribom vrhunski je užitak i predstavlja pravi izazov.

Za uspješan ribolov svakako je najvažnija dobro odabrana lokacija,odnosno poznavanje područja gdje obitava i kojim se kreće, potom prilagođen i uravnotežen pribor, te prihranjivanje, koje kao i kod svih ostalih ciprinida uvijek poboljšava rezultate. Naravno, ukoliko je pravilno izvedeno. Poznato je da se linjaci mogu dobro loviti ljeti, čak i za najvećih vrućina kad većina riba nije odviše aktivna, a tad ih je najbolje potražiti u rupama u travi, već postojećim, ali i onima koje možete prije ribolova sami načiniti, najbolje na spomenutim stazama kojima patroliraju, ukoliko znate za njih. Najljepše ih je loviti na plovak, match štapom i wagglerom, tamo gdje je to zbog obilja trave izvedivo, ali i feeder tehnikom koja još uvijek pruža fini pristup ribolovu, a često daje znatno bolje rezultate. Kao i većina riba linjaci se ipak intenzivnije hrane u samo svitanje i u predvečerje, no protivno raznim teorijama da ne primaju noću, ponekad upravo izvanredno grizu. Druga velika zabluda je da se zimi zavlače u mulj i ne uzimaju hranu, te da su praktički neuhvatljivi. Točno je samo da se manje kreću i da im je metabolizam usporen, pa im je potrebno i znatno manje hrane, kao i da se ne nalaze na istim lokacijama na kojima borave u ostalim dijelovima godine. Ali uhvatljivi su...

Itekako su uhvatljivi! Svake zime tokom januara i februara lovim ih na Odri, nedaleko od Zagreba. Na tom dijelu Odra je omanja nizinska rječica vrlo sporog toka, koja je u toplijim periodima godine većim dijelom obrasla travom i nije nimalo laka za ribolov, ali uvijek je ćudljiva i prepuna iznenađenja. Najpoznatija je po brojnim štukama, krupnim bodorkama i grgečima, lijepim klenovima... No mada to mnogi ne znaju, ona je i oaza za linjake. Kako zimi nema guste vegetacije koja je, kako sam već spomenuo, linjacima neobično draga, oni se povlače u duboke i skrovite dijelove rijeke. Ništa novo, reći ćete, pa to rade i mnoge druge vrste riba. Točno. Ali ne treba ih tu ni pokušavati loviti, jer ćete ih teško izdvojiti. Linjaci imaju neobičnu sklonost da ponekad pođu u „šetnju“, pogotovo ako temperatura vode imalo poraste. Ne odlaze daleko, ali vole izviditi rubna područja, prijelaze na pliće dijelove, pa zaviriti čak i malo dalje, držeći se uglavnom sredine riječnog korita, tim više ako je voda bistra. E tu ih valja sačekati... Naravno da prihrana u tome može znatno pomoći. Diskretna, ali kvalitetena. Dakle, ne velika količina hrane, po mogućnosti ne zasitne ali intenzivnog mirisa. Linjaci vole voćne i kremaste arome i mirise, a obožavaju slatko.

Tu teško možete pogriješiti: jagoda, med, tutti frutti, banana, ananas, bijela čokolada, vanilija, karamel, scopex... Sladilo je dobrodošlo, pa melasa, mljevena konoplja... I ono što naprosto obožavaju – oblak. Znači, dodavanje mutila, boje za hranu i svega što stvara efekt oblaka. Kukuruz šećerac usitnjen u mikseru. Većina onoga što pali u toplijem djelu godine pali i sada, a aditive je dobro čak malo i „podebljati“, ali sa količinom hrane treba biti oprezan. Za ovaj period doslovno vrijedi: manje je više! Lovite li na plovak ubacite na početku ribolova na odabrano mjesto svega nekoliko manjih kugli hrane, a ako vam daljina (blizina!) to dozvoljava dobro je da budu mekše, pa i rastresite. Zrna kukuruza šećerca, koja su u toplijem periodu izvrstan dodatak smjesi za primamljivanje, sada nema potrebe dodavati ili ih treba dozirati vrlo skromno. Puno bolje su nasjeckane gliste i crvi, pa i kasteri. Praćkanje crva oko plovka je odlična metoda. Waggleri bi, opet ako vam daljina to dopušta, trebali bi biti što lakši i bilo bi bolje da su ravni (bez tijela). Debljina osnovnog najlona ne bi trebala biti preko 0,18 mm, a predveza najviše 0,16 mm, jer je hladno pa riba nije u punoj snazi, a što je još važnije u blizini nema trave u koju bi se mogla zavući i pronaći spas. Sa takvim priborom bez problema loviti ćete i linjake znatno teže od dva kilograma, a oni nisu baš tako učestali. Dobro, zna se zalomiti i poneki veći šaran,ali... Od mamaca su u ovom periodu najbolje tanke crvene gliste, crvi, kasteri, te razne njihove kombinacije (gliste-crvi, crvi-kasteri), a na Odri iznenađujuće dobro radi pahulja kruha. Šećerac, koji je ljeti odličan, u zimskom periodu nije se baš iskazao. U svakom slučaju važno je da je mamac na dnu i da miruje, a to je u ribolovu plovkom moguće izvesti samo na rijekama sa vrlo slabom strujom, baš kakva je Odra. O uvjetima na vodi ovisi i na koji način ćete opteretiti waggler, a idealno je ako je glavnina otežanja uz sami plovak i tek jedna olovna kuglica uz virblu (ukoliko je dovoljna da posve umiri mamac). Linjak se često poigrava sa mamcem i ispituje ga, uzimajući ga u usta i ispuštajući, što se obično očituje kao treperenje i poskakivanje plovka. Tek pri podizanju antene (što znači da je podigao i olovno opterećenje uz virblu) ili kosom zaranjanju wagglera u stranu treba kontrirati, jer je to siguran znak da mu je mamac tad u ustima. Ribolov feederom u većini slučajeva učinkovitiji je od ribolova na plovak, ali u ovim uvjetima nije dobro koristiti relativno grube sisteme sa „method“ hranilicama i kratkim predvezima od upredenice, koji ljeti često donose krupnije linjake.

Zimi su se puno boljim pokazale kavezne hranilice ili hranilice otvorenih krajeva (zavisno o dubini vode), a predvezi bi trebali biti od najlona i dužine najmanje 50 centimetara. Promjer osnovnog najlona i predveza koji ćete koristiti ovisi o više faktora (feederu kojim lovite, težini hranilice, daljini na kojoj lovite, načinu na koji kontrirate), ali kombinacija 0,20/0,18 ili čak 0,18/0,16 trebala bi biti sasvim zadovoljavajuća. Za ribolov linjaka meni je osobno najdraži „paternoster“ sistem (na fotografiji, dolje opisan),

koji se gotovo nikad ne petlja bez obzira na dužinu predveza. Dug predvez, osim što sam po sebi smanjuje opreznost i sumnjičavost linjaka, omogućava i finu prezentaciju pahulje kruha na udici, gotovo istu kao i pri ribolovu na plovak. Osim već spomenutih glista, crva i kastera u ribolovu feederom uvijek treba probati i sa mamcima poput mini boila i lovnih peleta. Sve mamce, pa i crve i gliste, može dodatno izvana tretirati umakanjem u neki dip ili prskanje sa aromatičnim sprejem. Kako se uglavnom ne lovi na nekim ekstremno velikim udaljenostima i sa teškim hranilicama, osjetljivi indikacijski vrh feedera bi trebao biti „snage“ (testne krivulje) do jedne ili najviše jedne i pol unce (1 ili 1,5 oz). Zimi je sve usporeno, linjaci primaju nježno, a njihovo poigravanje sa mamcem prije griza možete detaljno pratiti samo na tankom i finom vrhu. 

--------------------------------------------- ------------------------------------------------------------------------------------PATERNOSTER SISTEM

Na osnovni najlon svežete jedan kraj virble, a za njenu drugu ušicu svežete dva najlona različite dužine. Na jedan krak veže se udica, a na drugi hranilica. Hranilica se može postaviti iznad ili ispod udice, odnosno vezati za kraći ili duži krak. Sistem kad se hranilica postavlja na kraći krak odličan za upotrebu na rijekama. Cijeli sistem zabacuje se nizvodno, udica s mamcem nalazi se ispod hranilice pa vodena struja slobodne čestice hrane nosi ravno prema udici i mami ribu. Na kraći krak možemo vezati i samo olovo, pa dobivamo sistem sa nepomičnim olovom koji je dobro koristiti kad je dno muljevito. Moguće su razne kombinacije, ali uvijek dobro eksperimentirati sa duljinom jednog i drugog najlona. Umjesto obične virble može se koristiti i trokraka, a jednostavnija i ujedno najjača izvedba paternoster sistema je da ga napravite bez virble. Od osnovnog najlona napravite poveću omču, otprilike 40 – 50 cm, pa je prerežite tako da dobijete dva kraka različite dužine. Na kraći jednostavno svežite hranilicu, a na drugi udicu. Jednostavan i vrlo efikasan sistem, mada bi ga preporučio ponajprije za tanje najlone i finije sisteme.