Velike plotice iz Mure

 

Na Dravi u Legradu i okolici lovio sam u više navrata sa nekim dragim ljudima, pamtim zaista sjajne ribolove na tim čudesnim predjelima i rado im se uvijek vraćam, ali... Postoji još jedna ljepotica, zamamna i neistražena, još jedna rijeka koja protječe tim krajevima i u Legradu se ulijeva u Dravu. Ime joj je Mura. Zašto smo je do sada toliko zanemarivali teško je reći. Ponajviše vjerojatno zbog toga što su joj obale uz ušće nepristupačne i za ribolov poprilično nepovoljne. U svakom slučaju odlučili smo to ovaj put promijeniti, uz dužno poštovanje posvetiti joj svu svoju pažnju i zaviriti malo dublje u njenu nutrinu. Prijatelj Joe iz Legrada prethodnih je dana, ploveći svojim čamcem a pritom pomalo i loveći ribe, ispitao udaljenije terene i pronašao nekoliko zanimljivih plaža izglednih za dobar ribolov. U rano subotnje jutro Hrvoje i ja pod punom ribičkom spremom čekamo na desnoj obali Mure, na mjestu do kojeg smo se mogli dovesti autom, da nas Joe ukrca u čamac i preveze na drugu stranu, nekoliko kilometara uzvodno od ušća.

Hrvoja ostavljamo na omanjoj plaži koju je sam odabrao, a nas dvojica smještamo se stotinjak metara nizvodno. I tu je jedno zgodno mjesto, taman za dva ribiča. I dok se Hrvoje već unaprijed opredijelio za ribolov mrena, poglavito onih najkrupnijih, kako izborom hrane za primamljivanje tako i grubljim pristupom i jačim priborom, Joe i ja se ipak odlučujemo na finiji ribolov, imajući u mislima prije svega plotice. One velike, naravno! Gledajući lijepu i moćnu Muru ispred sebe odbirem slabiji i kraći feeder od dva koja sam ponio, Daiwa Tournament SLR 12 ft/120g, sa promjenjivim vrhom od 3 unce.


Procjenjujem da mi neće biti potrebne hranilice teže od sto grama, pa nema ni potrebe za snažnijim štapom. Na dobroj staroj Shimano Stradic GTM 4000 roli namotan je već mnogo puta provjereni Maxima Cameleon najlon promjera 0,22 mm, koji najčešće koristim u riječnom ribolovu. Hrana: Sensas Gros Gardons i Super Riviere Bremes, sa dodatkom običnih krušnih mrvica. Tijekom ribolova hrani imam namjeru dodavati žive i mrtve crve. Poslije početnog sondiranja dna i ispitivanja snage riječne struje sa hranilicama raznih otežanja, pronalazim udaljenost na kojoj mislim da bi bilo najbolje loviti i odabirem hranilicu sa otežanjem od 80 grama, koja mi se pokazala optimalnom. Predvez mi je promjera 0,16 mm dužine oko 80 cm, a na njegovom kraju udica Owner Iseama with Eye 50188 broj 16. Ništa previše fino, ali ni pregrubo, a opet dovoljno jako i za krupne i borbene ribe kakvih ovdje mora biti. Već nakon nekoliko zabačaja imam griz, silovito podrhtavanje vrha. 

I po grizu, a pogotovo po ponašanju ribe na udici znam da je plotica. I to kakva! Velika! Izuzetno je borbena i snažna. A kad sam je napokon prihvatio podmetačem vidim da je predivna, krupna, široka, zdrava… Dugo već nisam vidio ovako lijepu ribu. Uskoro dobivam još jednu, sličnu, pa poslije kraće stanke jednu još veću. Potom i Joe, koji je već postao ozbiljno zabrinut, ima griz. Ogromnu ploticu gubi pred podmetačem, puca mu predvez. Budući da je otpočetka lovio na 0,14 sad podebljava, prelazi na 0,16. Sljedeći griz uspješno realizira i vadi krasnu veliku ploticu.

Svi grizovi su energični, žestoki. Cijeli štap se strese. Odmah znaš da je plotica. Kao što sam i onda kad se vrh feedera samo naglo savio odmah znao da je mrena. Otprilike dva kilograma. To je bila i jedina mrena koju sam dobio tog dana. Odmah poslije nje vadim još dvije plotice, a jednu gubim u granju koje se nalazilo uz obalu nizvodno. I onda gotovo tri sata, između 12 i 15, nemam ni griza. Pokušavao sam stanjiti predvez, produžiti, pa skratiti, smanjiti udicu… Staviti na udicu tri-četiri crva, dva, pa jednog... Mijenjao boje crva i raspored. Ma ništa! Joe me u toj mojoj pauzi pomalo pristiže, a onda do predvečerja, kad smo se radi skorog mraka morali polako spremati, obojica dobivamo još po 4-5 lijepih riba. Plotica. Najviše riba ulovio sam na dva crva. Crvena. U povratku skupljamo Hrvoja koji je ulovio nekoliko lijepih mrena, ali onu 5+ kg koju je sanjao i ganjao nije ulovio. Bit će drugi put. Večer prije, na putu prema Legradu, sjećali smo se nekih prošlih krasnih ribolova, pa sam u nekom trenutku rekao kako bi bilo vrijeme da radimo nove uspomene. I evo ih!