Proljetni ribolov pickerom ili laganim feederom

Ne toliko velik dio zime, ali što je značajnije onaj zadnji, većina je stajaćica, kao i manjih rijeka, bila prekrivena debelim ledom, pa je ribolov na njima u potpunosti bio onemogućen. A onda se napokon proljetno sunce sramežljivo počelo pojavljivati, dani su postajali sve topliji, no usprkos lijepom vremenu i ugodnim dnevnim temperaturama koje ponekad dosežu i 20 stupnjeva, noći su još uvijek  hladne pa su se vode tek neznatno zagrijale. Usporeno je sve još, ali polako se, polako budi... U ovakvim uvjetima za ribolov je bolje birati manje stajaće vode, koje su uglavnom i pliće, te su zbog toga u ovom periodu i nešto toplije od velikih jezera ili šljunčara. Većina ribljih vrsta, onih potencijalno zanimljivih za ribolov feederom, još uvijek nije u „punom pogonu“, malo se kreću, ne troše puno energije i ne hrane se intenzivno. Uglavnom se zadržavaju u blizini mjesta gdje su provele zimu, ali izlaze već povremeno i u kraće dnevne „ophodnje“, budući da ih mami sunce koje tijekom dana zagrijava površinski sloj vode, kao i one najpliće dijelove. Na manjim stajaćicama, osim što se prije zagrijavaju, lakše je i uočiti znakove prisutnosti riba, a što je još važnije ta mjesta su vam na ovakvim vodama uvijek nadohvat ruke, odnosno štapa. U većini slučajeva nema potrebe (a ponekad ni mogućnosti) za upotrebom dugih feedera i teških hranilica, kako bi sistem zabacili na poziciju koju ste odabrali. A to je upravo ono što se traži u ovom periodu – finoća.

Za ribolov bijele ribe, kako sitnije tako i krupnije, najbolje je odabrati lagani i osjetljivi feeder ili još bolje picker, pogotovo lovite li na manjim distancama. Pickeri su u pravilu kraći i trebali bi po definiciji biti finiji od bilo kojeg feedera, no nije to baš uvijek tako. Neki moji feederi osjetljiviji su od mnogih pickera koje sam držao u rukama, pa se je pri izboru ipak najbolje ravnati po osjećaju. Svakako je bitno da je štap mekši, po mogućnosti parabolične akcije, te da je manje težine bacanja, najviše do 30 ili 40 grama. Samo takvim štapovima moći ćete loviti sa vrlo tankim najlonima, osnovnim kao i predvezima, bez bojazni od pucanja pri zabacivanju, kontriranju, pa i zamaranju eventualne veće i jače ribe, poput tek razbuđenih šarana koji često znaju iznenaditi u ciljanom ribolovu bijele ribe. Potrebna dužina štapa kreće se od 2,70 do 3,30 ili maksimalno 3,60 m, što opet direktno ovisi o uvjetima u kojim lovite.

Feederi duži od 3,60 predviđeni za ribolov na većim udaljenostima, a samim time i težim hranilicama, pa svojom građom uglavnom nisu oličenje finoće. Na mnogim malim „divljim“ stajaćicama, čije su obale obrasle grmljem i drvećem niskih grana, najčešće je jedino i moguće loviti kratkim pickerima, dok je na jezerima čistih obala ipak ugodnije loviti malo dužim štapom ukoliko je dovoljno fin za ovakav oblik ribolova. O potrebnoj debljini osnovnog najlona teško je napamet govoriti, jer ju dobrim dijelom diktira finoća štapa, ali sve preko 0,18 mm neprikladno je za ovakav ribolov. Predvez treba biti umjereno dugačak (50 do 60 cm) i što tanji, ali opet u skladu sa štapom i veličinom ribe koju lovite. U svakom slučaju za krupnu bijelu ribu i manje šarane, ukoliko ne lovite u samom granju, 0,12 je sasvim dostatan (po potrebi 0,14).

Količina hrane koju koristite za punjenje hranilica treba bili minimalna, jer je voda još uvijek hladna i znamo da se ribe malo kreću. Dakle, manje hranilice napunjene aktivnom nezasitnom hranom moraju padati uvijek na isto mjesto, ali nikakvo prethodno hranjenje kuglama hrane ne dolazi u obzir. U ovom periodu još uvijek su bolje tamnije hrane, pa ukoliko to nisu u izvornom obliku treba im u suhom stanju dodati crvenu ili smeđu boju namijenjenu za tu svrhu, te prije vlaženja dobro promiješati. U toj fazi hrani treba dodati i neki praškasti aditiv ako ste mislili, a dobro ste mislili jer su oni sad dobrodošli. Isto tako u vodu kojom ćete vlažiti hranu uspite sad predviđenu dozu tekućeg aditiva. Izravno dodavanje tekućeg aditiva u suhu ili već prije navlaženu hranu nije preporučljivo, jer se na taj način aditiv neće ravnomjerno raširiti po svim česticama hrane. Mada ne treba pretjerivati, kombinacija slatkih i mirisnih praškastih i tekućih aditiva u rano proljeće može biti dobitna. To može biti karamel, kokos, med, cimet ili već pomalo zaboravljena stara dobra vanilija, uglavnom ono što i vama lijepo miriši. Iz osobnog iskustva mogu vam preporučiti sve nabrojane „tekućine“ i „začine“ iz Browningovog asortimana (Krazy Liquid, Krazy Spices i XTC Aroma).

Premda ćete vjerojatno tijekom dana primijetiti pojavljivanje riba u toplijem površinskom sloju, one su tu samo nakratko, u „šetnji“, a hranu, iako oskudno, gotovo sve uzimaju sa dna. Ukoliko niste nakanili loviti uklije ni ne razmišljajte o ribolovu u propadanju, već odaberite dovoljno tešku hranilicu da što prije dođe do dna. Znači, mala kavezna hranilica u koju ne stane puno hrane, ali sa dovoljnim ugrađenim otežanjem da se brzo probije kroz površinski sloj i povuče što prije predvez sa udicom i neoštećenim mamcem do dna, jer su uklije već itekako aktivne.

Iz istog razloga treba izbjegavati pretjerano duge predveze koji bi kasnili za ipak ne odviše teškim hranilicama (to vam ne dozvoljava ni izbor štapa i osnovnog najlona), a od samih crva bolji je odabir tanke crvene gliste kao mamca ili kombinacija gliste i crva. Za zrno kukuruza šećerca, mini boilu ili lovnu peleticu doći će vrijeme kasnije, kad se vode malo više ugriju. Pridržavajući se svega dosad spomenutog sa prijateljem Kikecom imao sam dva lijepa i u mnogo čemu slična, za ovo doba poprilično uspješna ribolova. U oba sam koristio istu mješavinu hrana, Browning No1 i Grand Slam (2:1), koja je sama po sebi dovoljno tamna (u drugom ribolovu obojio sam je u crveno), te joj dodao praškastu aromu vanilije i isti takav tekući aditiv.

Lovio sam pickerom dugim 3 m i težine bacanja od 20 do 40 grama, te feederom dužine 3,60 m, iste težine bacanja. Savršeni štapovi za ovakav ribolov. Obje vode, treće jezero na ozaljskim šljunčarama i jezero u Stupniku, omanje su relativno plitke stajaćice, oblikom različite ali ostalim karakteristikama podosta nalik. Svake godine uredno se poribljavaju, pa ih osim svih vrsta bijele ribe kojima obiluju nastanjuju i brojni manji šarani i amuri, ali i krupniji primjerci tih vrsta. Na šljunčarama, gdje smo prvo lovili, primijetili smo javljanje riba negdje na polovini jezera, točno na prijelazu iz dubljeg u plići dio, što nam je bilo sasvim logično. No nakon nekoliko ulovljenih babuški i puno puta zabačenih hranilica, pojavilo se veliko gladno jato uklija koje su se spuštale do dna za hranom i odmah napadale crve na udici. Ali što je još gore, ni na tanke gliste nije se moglo od njih loviti, jer bi ih rastrgale u sekundi. Tek kad smo počeli za dva-tri metra prebacivati mjesto na kojem smo otpočetka lovili, počeli smo dobivati babuške i manje šarane. Grizovi nisu bili učestali i bili su vrlo nježni, ali obavezno bi donosili krupniju ribu. Iako nam je isprva cilj bio bijela riba, kojoj je i hrana bila namijenjena, na „koktel“ od glista i crva ulovili smo naposljetku više šarana nego li babuški, deverika i cvergla koji su se također već pokrenuli.

Na jezero u Stupniku došli smo sa istom hranom, mamcima i nakanom – loviti bijelu ribu. Za ribolov odabirem picker, koji mi se čini idealnim za tu namjenu na ovoj vodi, budući da namjeravam loviti ispred otoka odaljenog tridesetak metara od obale. Tamo smo, pod granama grmlja nadvijenog nad vodu, odmah izjutra spazili praćakanje sitne ribe, ali i povremeno izbacivanje pokojeg šarana. Oboružan najfinijim vrhom, sa kaveznom hranilicom čije je otežanje 10 grama, bez poteškoća zabacujem tik uz granje. Poveći cvergl u času pronalazi tri crva na udici, kojima sam započeo ribolov, i vrh počne isprekidano treperiti. No već drugi griz, samo lagano povijanje vrha, donosi mi konkretniju ribu, ljuskavog šarana teškog oko 1,5 kilogram.

Divota ga je zamarati ovakvim štapom, mada se osjeća da nije još u punoj snazi. Potom se redaju babuške, žutooke, poneka deverika, gdjekoja crvenperka, neizbježni cvergli...pa opet šaran. Lijepo smo, baš lijepo lovili taj dan, ali nije bilo naglih savijanja vrhova, niti se po grizu moglo znati da li je na dugoj strani mala deverika, žutooka ili šaran. Na svaki i najmanji otklon vrha trebalo je kontrirati, jer su sve ribe mamac uzimale izuzetno nježno i ne vjerujem da bi ih većinu grubljim priborom uopće bilo moguće uloviti. No zar nije upravo u tome je ljepota igre?