Method, kavez, shotgun – fantastični trio

Od kojeg i kakvog modela je davno sve započelo teško je danas pouzdano ustvrditi, ali sasvim je sigurno da su se i prije pojave štapova sa osjetljivim vrhovima koristili neki jednostavni i improvizirani oblici hranilica. Precizno nahraniti, odnosno dostaviti hranu za primamljivanje što bliže mjestu gdje se nalazi udica s mamcem, oduvijek je bio cilj u svim tehnikama kod kojih je primamljivanje preduvjet za uspjeh u ribolovu, a na većim daljinama to je svakako najlakše učiniti zabacujući istodobno štapom mamac i smjesu za primamljivanje. Taj ipak znatan teret bilo je, dakako, moguće izvesti samo sa dovoljno jakim štapovima kakvi su se koristili za ribolov na dnu, što je naposljetku, tragajući usput i za što boljom indikacijom griza, dovelo do osmišljavanja specijaliziranih štapova za tu namjenu, pa tako i cijele jedne nove tehnike ribolova. Razvojem feeder tehnike prvotni oblici hranilica mijenjali su se i modificirali, prilagođavajući se raznim uvjetima i sistemima, no dva osnovna tipa, onaj oko kojeg se stišće hrana formirajući kuglu i onaj koji se puni hranom utiskujući ju u nju, u osnovi su ostala ista i u svojim najjednostavnijim varijantama nepromijenjena godinama.

Method hranilice – Preteča suvremenih Method hranilica zasigurno je bila neka žičana opruga ili spirala koja je mogla dobro držati čvrsto stisnutu hranu oko nje. Takve hranilice, kao i rebraste te razne njihove inačice i kombinacije, uglavnom sa ugrađenim olovnim otežanjem na krajevima, zadržale su se na našim vodama do današnjih dana, ponajviše zahvaljujući niskoj cijeni i dostupnosti, ali i funkcionalnosti. Najčešće su izrađene sa plastičnom cjevčicom po sredini kroz koju prolazi najlon (in-line), pa su pogodne za ribolov Method sistemom kod kojeg se, kao što je već rečeno, ljepljiva aromatična hrana krupnih čestica čvrsto stišće oko hranilice, formirajući što pravilniji oblik radi mogućnosti lakšeg i daljeg zabacivanja sistema. Ispod hranilice dolazi vrlo kratki predvez (od najlona ili češće tanke upredenice) sa udicom i mamcem. Mada se i inače blizina mamca i hrane ističe kao velika prednost u ribolovu feeder tehnikom, ovdje se radi o izuzetno kratkim predvezima (do najviše 10 cm) i vrlo je važno da se predvez zbog svoje male duljine prilikom zabacivanja sistema ne može prebaciti preko hrane na hranilici i zaplesti za osnovni najlon. Tu dolazimo do originalnih Method hranilica i njihovih prednosti. Kod većine Method hranilica koje se koriste u ribolovu feeder tehnikom olovno otežanje koncentrirano je uzduž jedne strane, često i u obliku ravne plohe, pa takve hranilice, logično, uvijek padaju tom stranom na dno. To nam omogućuje da slobodnu udicu s mamcem (na dlaci) zakvačimo za hranu na hranilici s druge, odnosno gornje strane, ili da ju zamaskiramo unutar nje ukoliko se mamac nalazi direktno na udici. Tako se predvez i ako je duži ne može zapetljati, a osim toga mamac se nalazi na vrhu kugle hrane i riba ga bez opreza uzima. Iako se Method hranilice mogu puniti stiskajući rukom hranu oko njih, za to postoje i specijalni kalupi. Oni nam pojednostavnjuju punjenje hranilice i kamufliranje mamca, ali i osiguravaju pravilan oblik kugle hrane na hranilici što opet zbog aerodinamičnosti doprinosi preciznom i daljem zabacivanju cijelog sistema. Uz malo truda i mašte i obične rebraste hranilice mogu se doraditi, te ih dodavanjem olovne pločice s jedne strane „natjerati“ da uvijek tom stranom padaju na dno, što nam onda omogućuje već opisano postavljanje udice i mamca (prikazano na slikama). Iako se Method hranilicama najčešće love šarani, one su itekako primjenjive i za ribolov linjaka, mrena, velikih deverika...

Kavezne hranilice – Pretpostavlja se da je prototip kavezne hranilice bio izrađen od nekog starog viklera za kosu, ili bar tako legenda kaže. Premda se taj osnovni oblik također u uporabi zadržao sve do danas, svojim različitim izvedbama nastalim tijekom vremena moglo bi se reći da su kavezne hranilice najšireg spektra i da u nekoj svojoj varijanti pokrivaju sve uvjete na svim vodama, kako stajaćim tako i tekućim. Odnosno, možda bi bolje bilo reći da pokrivaju sve ono što Method hranilice nisu pokrile, jer im je princip djelovanja sasvim drugačiji. Hrana kojom se pune kavezne hranilice ne smije biti suviše ljepljiva kako se ne bi predugo zadržavala u njima, već naprotiv ona na dnu mora brzo izlaziti iz hranilice. Na taj se način, učestalim preciznim zabacivanjem sistema na isto mjesto, na dnu stvara hranilište na koje dolazi riba. Kako se riba ne hrani direktno sa hranilice, kao kod Method sistema, nema ni potrebe za kratkim predvezima, štoviše često najbolje rezultate, pogotovo za krupniju i oprezniju ribu, daju znatno duži predvezi, u nekim krajnjim varijantama i preko 100 pa i 120 cm. Kavezne hranilice mogu biti valjkastog, kvadratnog, pravokutnog, ovalnog ili trokutastog oblika, izrađuju se u raznim veličinama i sa različitim olovnim otežanjima ugrađenim najčešće na donji dio tijela (može biti i smješteno na prednji dio tijela u svrhu dalekih izbačaja), uglavnom se rade od čelične ili žičane mreže, ali mogu biti načinjene i od čvrste plastike. Mreža kaveza može biti razne gustoće, od najsitnijeg „tkanja“ pa do sasvim velikih otvora. Upravo zbog toliko različiti oblika, veličina, težina i gustoće mreže, primjerene su za sve tipove i dubine voda, ali naravno u danim uvjetima potrebno je odabrati odgovarajuću hranilicu i prilagoditi joj hranu kojom ćemo ju puniti. Jasno je da su za rijeke pogodnije kvadratne ili trokutaste hranilice od onih valjkastog oblika, kako ih riječna struja ne bi koturala po dnu, te da ćemo pri jačoj struji birati hranilice sa većim otežanjem, ali isto tako i pri ribolovu na većim daljinama bez obzira na tip vode. Podrazumijeva se da ćemo u dubljim vodama trebati hranilice gušće mreže kako se hrana ne bi prerano otvorila, ali i nešto ljepljiviju hranu krupnijih čestica. Dvije različite hrane, pa čak i ista manje ili više navlažena, drugačije će se ponašati u istoj hranilici i u istim uvjetima ribolova. Kombinacije se brojne, pa svakako uvijek treba uza se imati više kaveznih hranilica različitih izvedbi, a do odabira one prave doći ćete iskustvom koje se može steći samo na vodi.

Shotgun hranilice – Namjerno se ovaj put nisam osvrnuo na hranilice otvorenih krajeva izrađene od perforirane plastike, jer sam se nedavno susreo sa Middy Shotgun hranilicama, jednom unaprijeđenom inačicom istih. Budući da se radi o relativno novom proizvodu, navodim ih ovdje kao jednu vrlo specifičnu, zanimljivu i korisnu „igračku“. Premda proizvođač napominje da su namijenjene punjenju namočenim peletama, ja sam ih osim njima punio i polusuhom brašnastom hranom i „puške“ su se pokazale odličnim. Kako to čudo radi? Shotgun hranilice izrađene su od prozirne perforirane plastike, valjkastog su oblika i s jedne strane su zatvorene. Po sredini hranilice, uzduž, prolazi cjevčica (kroz koju se provlači osnovni najlon) na čijem se kraju nalazi diskolika pločica malo manjeg promjera od cilindra hranilice. Između zatvorenog kraja hranilice i pločice, a okolo cjevčice, smještena je opruga koju zatežemo povlačenjem cjevčice prema van. Na taj način pločica se povlači skroz do kraja zatvorenog kraja hranilice koja je sad slobodna za punjenje. U hranilicu prvo stavimo malo prethodno navlaženih peleta (ili polusuhe brašnaste hrane), zatim predvez s udicom i mamcem (koji smo svezali na kraju cjevčice), pa nadopunimo navlaženim  peletama ili hranom. Važno je da su pelete ili hrana (koja nikako ne smije biti prevlažna) umjereno stisnute u hranilicu, ni prejako ni preslabo, kako bi opruga ostala zapeta. Hranilica je sad spremna za zabacivanje. Na dnu, čim polusuha hrana ili pelete upiju još malo vlage, opruga će punjenje hranilice izbaciti van, doslovno ispucati. Udica s mamcem nalazi se sad nasred tepiha od hrane. Jednostavno i fantastično. Sve će vam puno jasnije biti kad pogledate slike.