Na prijelazu iz noći u dan

 

Dnevni ljetni ribolov na rijekama, podjednako kao i na jezerima, ove je godine bio posebno težak i loš, vjerojatno najgori od svih koje pamtim. Niski vodostaji i velike vrućine, ma koliko bile uobičajene pojave za to doba, dostizale su ekstremne vrijednosti, pa se svaki duži boravak kraj vode pretvarao u patnju, a riba se preko dana minimalno kretala i gotovo se uopće nije hranila. Rješenje smo, i ugodu naravno, tražili u noćnim ribolovima, no i oni su davali uglavnom ispodprosječne rezultate. Kupa, na kojoj najčešće lovimo, ovog je ljeta uslijed vremenskih prilika bila više no ikad obrasla bujnim vodenim raslinjem, tako da je na mirnijim i plićim dijelovima više sličila nekoj zatravljenoj stajaćici nego li poznatoj nam, dragoj rijeci.

Mnoga mjesta na kojima smo prijašnjih godina rado i nadasve uspješno lovili bila su doslovno „neupotrebljiva“, pa se valjalo prilagoditi novonastalim uvjetima. Ukratko, trebalo je prije početka ribolova temeljito ispitati dno, a ponegdje i ulaskom u vodu očistiti mjesta na koja smo željeli zabacivati hranilice i udice s mamcima, kao i prolaz kroz koji ćemo vaditi sisteme i potencijalni ulov. Druga varijanta bila je, dakako, tražiti nove ribolovne pozicije. Sa više ili manje uspjeha probali smo i jedno i drugo, a dodatne probleme stvarala nam je najezda sitnih riba, ponajprije uklija koje su se pojavljivale i tamo gdje ih nikad ljeti nije bilo, ali i malih mrena na pojedinim mjestima na kojima su prije obitavale znatno krupnije. Posljednje ovogodišnje ljetne dane i noći, tik pred vratima prevrtljive jeseni, obilježili su ipak lijepi ribolovi, pa ću vam probati svratiti pozornost na neke korisne stvari. Ma koliko boravak kraj rijeke noću zna biti ugodan, ribolov bijele ribe feederom po mrklom mraku može biti prava mora ukoliko se za njega niste valjano pripremili. Govorim o noćnom ribolovu, a pritom mi je u mislima ponajprije onih dva-tri sata prije i poslije svitanja, taj božanstveni prijelaz iz noći u dan kad je većina ribljih vrsta često i najaktivnija. No da bi tih nekoliko sati dočekali spremni na odredište je svakako pametno doći još za dana, a najbolje u kasno poslijepodne koje vam ostavlja dovoljno vremena da u miru pripremite pribor, organizirate mjesto na obali i obavite čišćenje vodene vegetacije ukoliko je to potrebno. Sve je to mnogo jednostavnije i lakše napraviti na ribolovnom mjestu na kojem ste već prije lovili. Konfiguracija dna vam je uglavnom znana, poznate su vam otprije sve prirodne prepreke i zadjevi, pa tako i daljina na kojoj je najbolje loviti. Očišćeni prostor u vodi ne mora biti velik, ali svakako dovoljan da ga noću bez poteškoća (i bez osvjetljavanja vode) možete pogoditi hranilicom, jer ćete u protivnom gubiti predveze, hranilice, živce, a usput vjerojatno i preplašiti sve ribe koje se nalaze u blizini. Ako u dnevnom ribolovu i nemate naviku klipanja (kvačenja najlona za „line clip“) u svrhu zabacivanja na istu daljinu, u noćnom bih vam to svakako preporučio. Osim toga, u sumrak dobro osmotrite drugu obalu i pronađite neki orijentir, na primjer karakterističnu krošnju drveta ili neki svjetliji predmet, koji će vam i u mraku (a on za vedrih ljetnih noći nikad nije baš potpun) pomoći da odredite smjer zabacivanja. Nadalje, prije no što padne mrak odaberite i pripremite pribor kojim ćete loviti ili mislite da bi vam mogao zatrebati (rezervni feeder ili još jedan, veći podmetač), te organizirajte na obali u potpunosti prostor sa kojeg ćete loviti.

Kad ste namjestili stolac (po mogućnosti ugodan, jer noć je duga) tako da sjedeći nesmetano možete zabacivati, prilagodite si prema njemu i držač feedera kako bi u svakom trenutku mogli pravodobno kontrirati, a sve ostalo što vam je potrebno da bi mogli obavljati ribolov postavite tako da vam bude pri ruci (ali ne i pri nozi, kako je to već netko jednom pametno primijetio). Dakle, kanta sa hranom za punjenje hranilica, čuvarica, podmetač, posude s mamcima, kutija sa hranilicama, rezervni predvezi i općenito sav nužni sitni pribor neka bude kraj vas, ali ne razbacan već koncentriran na nekoj podlozi na kojoj će biti uočljiv (to može biti i šatorsko krilo ili presavijena cerada). Sve ono što pretpostavljate da vam neće biti potrebno tijekom ribolova udaljite od mjesta sa kojeg lovite i prekrijte ceradom, najlonom ili nečim sličnim vodonepropusnim, kako bi zaštitili pribor od vlage koja se pred jutro počinje spuštati. Stvari možete zaštititi i velikim suncobranom (kišobranom), koji može biti dvostruko koristan jer će ih čuvati i od mogućih lomova koji bi mogli nastati ako netko nehotice u mraku nagazi na njih. To ćete učiniti, naravno, samo ukoliko imate rezervni suncobran, jer jedan obavezno morate imati nad svojom glavom i priborom koji je smješten pored vas. Pazite da vam svakako i kanta sa hranom bude pokrivena. Naglavna svjetiljka je, baš kao i u svakom noćnom ribolovu, više nego korisna, da ne kažem neophodna.

No najveći problem u ribolovu feederom noću mnogima predstavlja dugotrajno promatranje vrha štapa, odnosno uočavanje griza. Bez svjetlećih ampula, popularnih starleta, to bi praktički bilo nemoguće, uzmemo li u obzir da je upravo vizualna indikacija griza na vrhu štapa jedna od osnovnih karakteristika feeder tehnike. Razmišljate li o elektronskim signalizatorima, zvoncima i sličnim zvučnim efektima, možda bi najbolje bilo da zamijenite feedere za štapove primjerene takvom vidu ribolova. Starletu se na vrh feedera može postaviti pomoću raznih držača predviđenih za to ili pomoću prozirne ljepljive trake (selotejpa). Dobar držač starlete ne bi smio ukrućivati vrh, smetati prolasku najlona kroz vodilice prilikom zabacivanja ili zamaranja ribe (kako ne bi došlo do njegovog oštećivanja ili petljanja) i trebao bi biti tako malog promjera da se može postaviti uz samu vršnu vodilicu kako bi se lako mogao registrirati i najmanji pomak vrha. Budući da ni sa jednim od držača s kojima sam se dosad susretao nisam bio posve zadovoljan, ja za učvršćivanje starlete na osjetljivi vrh feedera još uvijek najradije koristim selotejp.

Pri postavljanju starlete, bilo pomoću držača ili selotejpa, važno je da se ona nalazi sa gornje strane vrha i da se ne pomiče, odnosno da ne klizi naprijed-nazad ili lijevo-desno. Veličina starlete (promjera 3 ili 4,5 mm), kao i njezina boja, stvar je osobnog izbora, ali pokušajte pronaći onu koja vam najviše odgovara, jer višesatno koncentrirano promatranje te male svijetle točke u mraku poprilično umara oči, pa vam se ponekad mogu i priviđati grizovi. A ukoliko vam se pak učini da vam je cjelonoćni ribolov prenaporan, možda je bolje da propustite ono okoponoćno vrijeme, odmorite se i pričekate predjutarnje sate koji su većinom i udarni. I dok su neke vrste riba, poput deverika, mrena, babuški ili linjaka, često aktivne cijele noći, druge su više dnevne, pa ih je nekako realnije očekivati sa prvim znacima svitanja. Tu prije svega mislim na plotice i poduste... No da ne postoje stroga pravila još jednom se pokazalo u spomenutim ribolovima, na kojima su snimljene fotografije za ilustraciju ovog teksta.