U sedam koraka do savskih štupsera


Iako se radi o istoj rijeci, za mene su nekako oduvijek postojale dvije Save: ona uzvodno i ona nizvodno od Zagreba. Kao dvije različite rijeke. Ne ulazeći sad u posebnosti i prednosti svake od njih, reći ću samo da u onoj uzvodnoj pliva znatno više štupsera. A meni je to sasvim dovoljno! Ne kažem podusta nego štupsera, jer tako u zagrebačkom području od pamtivijeka nazivaju ovog žestokog borca srebrnih bokova i tupastog nosa, ponekad naglog i nesmotrenog, ali mnogo češće plahog, mudrog i opreznog, tako da ga tada nije nimalo lako prevariti niti nadigrati. Zbog svega toga štupser među ribičima koji najradije love bijelu ribu ima gotovo kultni status. Na Savi iznad Zagreba štupseri se mogu uspješno loviti tijekom cijele godine, naravno uz odgovarajući vodostaj. I mada su štupseri uvijek i svagdje samo štupseri, svaka voda ima neke specifičnosti, pa ću se ukratko, u nekoliko koraka, osvrnuti na ribolov štupsera na ovoj našoj uzvodnoj Savi, na zaprešićkom području koje smo Kristijan i ja nedavno posjetili.

1. Vodostaj  Pri optimalnom vodostaju, dakle u granicama vrijednosti kod kojih se može loviti, na cijelom ovom području vodeni tok je prilično jak i ravnomjeran, bez ikakvih lomova i nepravilnosti, a dno je čisto, šljunčano, uglavnom bez većih zadjeva, osim onih koje eventualno voda nanese. Na takvom ravnom potezu štupseri se ne zadržavaju, naravno, na jednom mjestu, ali se kreću uvijek uz sam rub glavne struje, znači otprilike po liniji gdje se dodiruju jača i slabija struja. Jasno je da hranilicom treba gađati tu liniju, ali ona se uslijed dnevnih (svakodnevnih!) oscilacija vodostaja stalno pomiče, pa ju je potrebno pratiti. Znači, sa porastom vodostaja treba skraćivati zabacivanje, a sa padom ih opet produžavati, budući da se i riba pomiče. Te dnevne oscilacije vodostaja diktira elektrana u Krškom, a mogu biti od desetak centimetara pa do jednog metra, katkad i više. Pametno je odmah po dolasku na ribolovno mjesto označiti trenutačno stanje vodostaja, pratiti promjene i prilagođavati se. Pri bržem i znatnijem povišenju vodostaja riba se zna pomaknuti i više prema obali, u mirniji dio.

2. Hranilice  Za ribolov štupsera na ovakvom riječnom toku valja pažljivo odabrati hranilicu, koja bi trebala biti opterećena taman toliko da puna hrane čvrsto „drži dno“, dok se ispražnjena počne lagano pomicati po ravnom šljunkovitom dnu, što se jasno vidi na vrhu feedera. To je znak da je vrijeme za vađenje sistema i ponovno punjenje hranilice, ali nemojte to učiniti baš odmah. Dobro je pričekati još minutu-dvije, jer se griz često zna dogoditi upravo u tom periodu. Kao i uvijek na takvim mjestima sa jačom vodenom strujom a ne prevelikom dubinom, najboljim su mi se pokazale pravokutne kavezne hranilice, odnosno oblika kvadra, ali ne zaostaju ni plastične hranilice otvorenih krajeva, sa perforacijama na tijelu, iz kojih hrana sporije izlazi, ali se fantastično vidi moment kad se hranilica potpuno isprazni. Koristio sam još i Browning Speed Feeder, hranilice višestruko dokazane u jakoj riječnoj struji.

3. Mamci  Iako savski štupseraši, plovkaroši, tvrde da je pahulja kruha ovdje daleko najbolji mamac za štupsera, u ribolovu feederom ja uvijek dajem prednost mesu. Tu prije svega mislim na crve, ali i na tanku crvenu glistu, koja nije bez razloga još davnih dana nazvana štupsericom. Izvrsna je i kombinacija tanke crvene gliste i jednog bijelog crva, koja na Savi uvijek daje rezultate. U ovom posljednjem ribolovu nisam imao tankih crvenih glista, ali ih je uspješno zamijenila imitacija ver de vasa i donijela mi nekoliko lijepih riba. Kad god spominjem crve kao mamac uvijek podrazumijevam i veću količinu živih ili mrtvih crva koju dodajem hrani pri punjenju hranilica (sendvič).

4. Udice  Mada danas na tržištu ima mnogo dobrih modela udica, ja pri korištenju crva kao mamca oko udica za ribolov štupsera na bilo kojoj vodi, pa tako i Savi, odavno nemam više nikakvih dvojbi: Gamakatsu 1090N. Najčešće, u nazovimo ih normalnim uvjetima, za jednog ili dva crva koristim broj 16, za teže uvjete broj 18, a broj 14 rabim kad na udicu stavljam više crva ili kombinaciju tanke crvene gliste i crva. Podjednako dobar model je Gamakatsu 1060N, nešto kraćeg vrata, ali još snažniji. Jedina mana oba ova modela je to što su svijetle boje, odnosno nikl. No kad se dobro pokriju mamcem to ne smeta ni u najbistrijoj vodi. Ali rekao sam, ima još dobrih udica...

 

5. Predvezi  Bez obzira na prozirnost vode, dakle neovisno je li ona bistra ili mutna, predvez za ribolov štupsera ne treba i ne bi smio biti većeg promjera od 0,12 mm. Mnogi tvrde da na Savi ne pali finoća, ali vjerujte da kod štupsera uvijek pali finoća, bez obzira u kojoj rijeci plivali. Podrazumijeva se da za ribolov tankim predvezima ne smijete imati pregrub feeder, ali i da morate imati meku ruku pri kontri, jer tanki predvezi kod prejakog zatezanja znaju pucati i zbog same težine hranilice. Optimalnu dužinu predveza treba uvijek tražiti na vodi, ali za štupsere je ona najčešće između 50 i 60 cm.

6. Feederi  U ovom ribolovu Kiki je koristio Browning Black Viper MK13 feeder, dužine 3,90 m i težine bacanja do 100 grama, dok sam ja lovio sa sad već standardnim Browning Champions Choice Super Feederom, dužine 3,60 m i težine bacanja također do 100 grama. Oba feedera su jaka, ali ujedno i fina, s tim da je Black Viper ipak nešto grublji, pa možda čak i primjereniji ovako moćnoj rijeci. Uglavnom, sa ovakvim feederima nećete pogriješiti, oni su pravi izbor za ovakvu vodu i ove ribe. No htio bih napomenuti da pripazite kod izbora promjenjivog osjetljivog vrha. Premda i naoko jaka, savske struja još je jača no što se čini, te ne podnosi slabe vrhove, pogotovo od fiberglasa. Birajte karbonske vrhove, koji su uvijek bolji za rijeke jer su krući, ali slobodno i za nijansu deblje nego bi to inače napravili. Ovdje vam trebaju teške hranilice, a kad struja zategne vrh i on se umiri, puno ćete bolje vidjeti griz na njemu nego na preslabom vrhu koji treperi već od samog strujanja.

7. Hrana  Tehnički gledano, hrana za punjenje hranilica na ovako jakoj vodi mora biti teška, krupnih čestica i dovoljno ljepljiva da stigne do dna u hranilici (a da pritom „trpi“ puno crva u sendviču), te da se na dnu počne otvarati. To je ono najvažnije, a zatim dolazi ostalo. U većini kombinacija koje koristim za štupsere meni je osnova Browning M7, a onda je miješam već prema potrebi... Budući da štupseri dokazano vole aromu sira, može se krenuti u tom smjeru, no nije nužno. Vole oni i druge stvari. Odlične su kombinacije Browning Easy Cheesy i M7 (1:1) ili Browning Big Fish i M7 (1:1), uz dodatak sira parmezana, ali isto tako i uz dodatak tekuće arome meda (Browning Krazy Liquid Super Honey). Obje su se dokazale na Savi. Za hladniju vodu mješavina M7 i Browning B22 Feeder (2:1) je fantastična. Dobra je i Browning River, Big Fish i Black Magic (2:1:1). Izvrsna hrana za ove uvjete je i Maros Mix Sneep-Barbel (štupser-mrena) XXL, sa aromom parmezana. Dodavanje obojenih krušnih mrvica, poput ovih Maros Mix-ovih na slici, doprinosi atraktivnosti svake od tih smjesa i ja ih često koristim. Neke hrane, primjerice Browning M7 i B22 Feeder, takve krušne mrvice već sadrže u sebi. No onaj najvažniji i neizostavni dodatak svakoj hrani namijenjenoj štupserima su crvi. Puno, puno crva. Pored obilja mesa i savski će štupseri zaboraviti da kruh postoji.