Lagana metoda za teške ljetne dane

Iako je svaki segment pribora u ribolovu feederom podjednako važan i doprinosi njegovom ukupnom skladu, a time bezuvjetno i uspješnosti samog ribolova, ispravnom izboru hranilice, tom osnovnom obilježju ove tehnike, mnogi često pridaju nedovoljno pažnje. Nikako nije nevažno hoćemo li na pojedinom tipu vode odabrati kaveznu hranilicu sa većom ili manjom gustoćom mreže, kakvog će ona biti oblika i kolike zapremine, te sa kolikim olovnim otežanjem na sebi. U drugačijim će pak uvjetima bolji izbor biti hranilice otvorenih krajeva od perforirane plastike, koje također mogu biti različitih zapremina, sa gušćim ili rjeđim provrtima raznih veličina. Nekad će, opet, kad riba ne reagira na brašnastu hranu ili uklije ometaju normalni ribolov, najbolji izbor biti block-end hranilice pune crva. Odabir hranilice svakako ovisi o uvjetima u kojima se lovi, ali i o vrsti riba koje lovimo. A za ribolov šarana i šaranskih vrsta na jezerima i šljunčarama, pogotovo u ovim ljetnim danima, ne postoji bolji izbor od method hranilica.

Mada u osnovi vrlo jednostavan (ili možda baš zbog toga), method sistem je svojom učinkovitosti poguban za šarane i većinu ribljih vrsta dna koje nastanjuju stajaće vode, ali da bi u potpunosti iskoristili njegove mogućnosti treba se pridržavati nekih zakonitosti. Premda mnogi još uvijek za method sisteme najčešće koriste obične spiralne ili rebraste in-line hranilice (prvenstveno zbog niske cijene i dostupnosti, ali i neznanja), puno bolji izbor su originalne method hranilice kakve danas u ponudi ima većina proizvođača ribolovnog pribora. One su u pravilu izrađene od čvrste plastike(u vidu nekoliko rebara predviđenih da drže hranu), a olovno otežanje im je koncentrirano sa donje strane, najčešće u obliku ravne plohe (flat feeder) kojom uvijek, kako ih god bacili, padaju na dno.Osim što stabilno leže na dnu, prednost takvih hranilica je da nam omogućavaju postavljanje udice s mamcem uvijek na gornju stranu hranilice, odnosno hrane koja se nalazi na hranilici. Slobodnu udicu sa mamcem na dlaci možemo zakvačiti za hranu ili je utisnuti u nju rukom, mada je to bolje učiniti posebnim kalupom predviđenim za formiranje kupa hrane na hranilici. Naravno da se mamac može postaviti i direktno na udicu, kvačenjem, a koristeći kalupe i ovaj način plasiranja mamca moguće je rabiti i neke mamce koji bi prilikom zabacivanja inače spadali s udice, poput primjerice mekih lovnih peleta.

No tu ne prestaju prednosti ovakvih hranilica... Treba dodati da osim ribama neodoljivog mamca na vrhu male hrpe zamamne hrane, kojeg bez opreza uzimaju, method flat hranilice punjene pomoću kalupa osiguravaju formiranje pravilnog oblika hrane na njima, što prirodno omogućava dalji i precizniji let „paketa“ nego bi to bilo izvedivo standardnim modelima rebrastih ili spiralnih hranilica. Nadalje, to opet dozvoljava i upotrebu lakših hranilica za postizanje istih daljina. Treba istaknuti i da je za punjenje ovakvih hranilica, pogotovo manjih modela koje osobno najviše volim, potrebna znatno manja količina hrane tijekom ribolova, što nije zanemarivo. Tim više što mi nikad nije bilo jasno pretrpavanje hranilica hranom i zabacivanje velikih teških kugli, jer ćete sigurno bolji efekt postići malom količinom hrane na hranilici, kojoj je ionako osnovni cilj privući ribu svojom atrakcijom (a ne kvantitetom), kako bi uočila mamac i uzela ga. To ja zovem, onako čisto za sebe, laganom metodom. Jasno da takav ribolov podrazumijeva učestalo precizno zabacivanje sistema, kao i pravilno odabranu i pripremljenu hranu za punjenje hranilica. Još jednom valja napomenuti da se i pri ribolovu method hranilicama hrana na dnu mora otvarati. Ne smije, dakle, biti previše ljepljiva i nije dobro ako se pri vađenju hranilice iz vode na njoj nalaze ostaci hrane. A najgore je ako se hrana rasipa putem prilikom izvlačenja hranilice, jer ćete tako razvući i ribu. No da bi se hrana na hranilici ponašala kako valja, odnosno bila dovoljno ljepljiva da se drži na njoj prilikom leta kroz zrak i puta prema dnu, gdje će se odmah potom početi otvarati, ona mora biti kvalitetna. Sa lošim hranama to je neizvedivo, ma kako ih i koliko močili i prosijavali. A sad nakon ovog teoretskog dijela, malo detalja iz prakse... Poslije nekoliko ribolova na manjim jezerima šireg zagrebačkog područja, gdje sam „laganom metodom“ na manjim šaranima, deverikama i babuškama testirao izvrstan novi Browning CC Super Feeder Stillwater, dužine 3,60 m i t.b. do 80 g, te neke hrane, aditive, aktivatore, dipove i mamce poznatog mađarskog Maros Mix-a, čiji se raznovrsni proizvodi odnedavno mogu nabaviti i u Zagrebu (Luna Maris-ov dućan Pescatore, Petrovaradinska 1a), krenuo sam na Borovik, baš kao i svako ljeto posljednjih deset godina. Ni ovaj put ne odustajem od feedera, unatoč tome što oni nisu najsretniji izbor štapova za jezero poput Borovika, koje obiluje potopljenim granjem i panjevima, ali i krupnom ribom. Po običaju već uzimam tri „radna“, malo robusnija feedera, koja su ipak spremnija za ozbiljnija naprezanja od onih finijih i nježnijih kojima više volim loviti. Browning King River, Aggressor i Force CT već su prošli razne izazove Borovika.

A opskrbljujem se, naravno, i sa gomilom hranilica, što onih običnih rebrastih, što Browning Hybrid Method, malih in-line flat hranilica. Na Boroviku se nikad ne zna koliko će se sitnog pribora izgubiti pa treba biti spreman, mada sve ovisi od mjesta. Kad sam od prijatelja Cerkija čuo da idemo na dobro mi poznatu poziciju koja je relativno čista, taktiku sam odredio u trenu. Dva jača feedera zabacivat ćemo malo dalje, na čistinu gdje je nekad prolazila stara cesta potopljenog sela, i oni će biti namijenjeni čekanju isključivo krupne ribe. Dakle, sve malo „podebljano“ i prilagođeno tome, uključujući i rjeđe zabacivanje sistema. Osnovni najloni na Team Daiwa rolama su Quantum Salsa promjera 0,30 mm, predvezi od upredenice Quantum 0,12 mm, udice Owner Iseama broj 8, a hranilice obične rebraste punjene malo ljepljivijom hranom u kojoj će biti dosta kuhanog kukuruza i žitarica. Mamci će biti nadipani kuhani kukuruz, lovne pelete, boile... Moram priznati da me ovaj put sve to nije baš odviše zanimalo. Trećim feederom namjeravao sam pronaći čistinu na manjoj distanci, složiti si neki finiji sistem, „laganu metodu“, po cijele dane aktivno loviti bijelu ribu i isprobavati kako rade Maros Mix hrane, aditivi i mamci. Pa ako uđe i kakav šaran ili koja druga krupnija riba – odlično! I točno tako sam i učinio. Sa Browning CT Force feederom (težine bacanja do 120 grama, ali dovoljno mekanim da mogu njime loviti tanjim predvezima) ukomponirao sam staru Daiwa Laguna rolu sa namotanim najlonom Browning Cenex Sinking promjera 0,22 mm. Isključivo sam koristio male in-line Browning Hybrid Method hranilice sa otežanjem od 30 grama, koje sam punio za njih predviđenim kalupom, a predveze dužine 10 – 15 cm izrađivao sam od najlona Pescatore promjera 0,16 i 0,18 mm. Udice su bile Owner Iseama broj 14 za malu boilu i tvrdu peletu, Mustad Feeder broj 12 za aromatizirano zrno kukuruza šećerca, te Owner Pin Hook broj 12, koja mi se pokazala idealnom za meku peletu.

Gotovo sve vrste riba ulovio sam na Maros Soft peletu sa aromom slatke jagode (iz serije Feeder), od velikih uklija, crvenperki i žutooki preko deverika i krupnih babuški, pa do više šarana između dva i pet kilograma. I smuđ od tri kile primio ju je uredno. Doduše, kad sam vidio da ta peleta odlično radi počeo sam ju forsirati, pa sam i veći dio ribolova odlovio na nju. Odlične su i tvrde pelete promjera 8 mm sa probušenom rupom na sebi, za postavljanje na dlaku. Isprobao sam nekoliko vrsta Maros Mix hrana, svaku posebno, a neke i kombinirajući, od kojih su mi se žuta XXL Carp iz serije World Champion i crvena Extra Carp Strawbbery iz serije Carp pokazale izvrsnim za method sistem, jer se na hranilici i u vodi ponašaju baš kako treba i sva riba mi je ulazila na njih.

Nešto lošija je crvena Carp-Crucian iz jeftinije Eco serije, jer previše lijepi, ali mišljenja sam da bi ju se dalo doraditi miješanjem sa nekom aktivnom hranom. U svakom slučaju nama je dobro poslužila za stiskanje oko rebraste hranilice (u kombinaciji sa crvenom Extra Carp Strawbbery), jer nam je za tu namjenu i trebala nešto ljepljivija hrana krupnih čestica. Za svu bijelu ribu, a posebice deveriku, odličnom se pokazala kombinacija Bream Special iz serije World Champion i Extra Bream iz serije Feeder (u omjeru 1:1). Ukratko, pod parolom „totalni ribolov“ lovio sam aktivno sve dane po najmanje 7-8 sati, učestalo zabacujući hranilicu i trošeći oko 2 kilograma hrane. Na „laganu metodu“nalovio sam se puno, doista puno bijele ribe i manjih šarana.

Ako se tomu doda i nekoliko većih šarana ulovljenih na ona dva feedera tomu i namijenjena, sa malo robusnijim sistemima, te som od 35 kg koji je vjerojatno nehotice primio na tri zrna tvrdog kukuruza i pop-up boilu, bio je to doista krasan ribolov u svakom pogledu. Totalni ribolov!