Ribolov sitne bijele ribe na maloj stajaćici

Nasuprot većini, ja sam prve proljetne dane oduvijek najviše volio provesti u ribolovu na malim zatvorenim vodama, slabo posjećenim i pomalo divljim, daleko od buke i gužve koja u tom periodu vlada na gotovo svim komercijalnim jezerima i ostalim sličnim svježe poribljenim stajaćicama. Osim tišine i mira, koji sam uvijek za sebe tražio u ribolovu, na takvim malim vodama daleko „od svijeta“, spokoj i sigurnost imaju i ribe, što je preduvjet za kvalitetan proljetni ribolov na kratkim distancama, koji se ovdje podrazumijeva i koji je zapravo jedini i moguć. Budući da mi nikad nije posebno bila važna vrsta i veličina riba, jer jednostavno volim loviti sve ribe, za prvi ovogodišnji ribolov tog tipa odabrao sam usku i dugu stajaćicu u Vukovom Selu, nedaleko od Zaprešića, a primarni cilj mi je bila sitna bijela riba, računajući na uvijek moguća iznenađenja u vidu nekog krupnijeg primjerka ili manjeg šarana. Ribolovu u uvjetima koji su me očekivali na takvoj vodi, kao i ribama koje sam kanio loviti, prilagodio sam i pribor, koji su činili štap Browning Champions Choice Commercial Bomb, dužine 3,00 m i težine bacanja do 50 grama, te rola Shimano Stradic 3000 GTM, sa namotanim osnovnim najlonom Browning Cenex Feeda Line promjera 0,18 mm. Takvi štapovi, kao i pickeri koji mogu biti još i kraći (primjerice 2,7 m) i sa manjim težinom bacanja, najbolji su izbor za ovakav ribolov, jer je njima lakše zabacivati ali i vaditi ribu na često skučenom ribolovnom mjestu, a lovi se blizu i potrebna težina hranilice nikad nije veća od 20 g.

Na cijeloj vodi bio sam jedini koji je lovio, što me je veselilo, a aktivnost sitne ribe vidjela se povremeno uzduž vjetrom namreškane površine vode, jasno mi davajući na znanje da se riba pokrenula, unatoč još uvijek poprilično hladnoj vodi. Predivno. I obećavajuće. Osim standardnih mamaca, živih i mrtvih crva, kojih za ovakav ribolov doista ne treba puno, ponio sam i dosta umjetnih (kasteri, ver de vasi, gliste), koje sam želio isprobati, malo ih mijenjati, kombinirati, igrati se...

Znao sam otprije da sve to radi, ali kako kad i kako gdje, pa me zanimalo hoću li nekim od tih mamaca uspjeti izdvojiti neku krupniju ribu. Hrana za punjenje hranilica u ovakvom ribolovu treba biti sitne granulacije, aktivna, te ne odviše ljepljiva i ne zasitna. Browning ima nekoliko izvrsnih hrana za ovu namjenu, od kojih bi izdvojio Red Roach, Black Magic, Gardon i No1.

Kako su žutooke i crvenperke bile ribe koje sam ponajprije očekivao, a crvena boja hrane po mom mišljenju najbolje odgovara ovom proljetnom periodu, zamiješao sam na suho 1 kg Red Roach-a i 0,5 kg Gardon-a (uz dodatak praškastog aditiva korijandera), prosijao, lagano navlažio, dobro promiješao i opet prosijao, te ostavio da odstoji desetak minuta. Prosijavanje hrane je iznimno važno za njeno temeljito i ispravno vlaženje, a time kasnije i ponašanje u hranilici, pa ga nemojte nikad preskakati.

Ne treba vam puno hrane, te će količina koju sam ja ovaj put pripravio biti dostatna za višesatni aktivni ribolov. Pri ribolovu sitnije bijele ribe uvijek računam i na moguće grizove u propadanju, mada bi se moglo pretpostaviti da je većina ribe u ovako hladnoj vodi, kakva je još uvijek, pri dnu, a pogotovo krupnija žuutooka ili deverika. Sukladno tome radim sistem kod kojeg će mi udica na predvezu dosta kasniti za hranilicom koja tone, a da pritom dobro vidim svaki eventualni griz u propadanju. Na osnovni najlon navodim vrtilicu s kopčom (za koju ću kvačiti hranilicu), te uplićem otprilike 25-30 cm najlona i vežem čvor (duplu omču). Slobodni dio najlona, dakle onaj koji ne ide prema roli, režem na dužinu desetak centimetara veću od onog upletenog i na njegovom kraju radim ušicu na koju će doći predvez. Između osnovnog najlona i predveza nema, dakle, vrtilice, kako bi cijeli sistem bio što lakši i finiji.

Gotov sistem je, u stvari, neka inačica paternostera, samo što je kraći krak na koji dolazi hranilica upleten. Duži krak, na kojem je predvez, zapravo je direktan produžetak osnovnog najlona, što sistem čini iznimno osjetljivim. Mogućnost petljanja tankog i dugog predveza, kojeg ja radim od najlona Stroft GTM promjera 0,10 mm, svedena je također na minimum. Od udica najradije koristim dobro poznate modele s dugim vratom i uskim lukom Gamakatsu LS-1050N i Gamakatsu A1-Hard LS-1050NS, te u novije vrijeme i izvrsnu laganu i jaku udicu Preston PR 311. Sve modele najčešće u broju 16, a po potrebi i manje.

Za ovaj ribolov izabrao sam poziciju na unutarnjoj strani jednog zavoja, gdje je ova uska i duga voda ipak nešto šira i dublja nego na većini ostalih dijelova. Isprva sam počeo loviti pod samom drugom obalom, odmah uz granje, gdje je dubina gotovo dva metra, što moram priznati i nisam baš očekivao. Kavezna hranilica sa otežanjem od deset grama tek je dotaknula površinu, a mala crvenperka već je pokupila bijelog crva na udici. Pokušam sa crvenim i odmah dobijem ukliju, ali baš malu. Udica sa mamcem nema šanse da dođe do dna. Ili uklijica ili mala crvenperka. Poslije desetak zabacivanja mijenjam hranilicu i stavljam plastičnu otvorenih krajeva (open end) malog volumena, sa otežanjem od 20 g, kako bi sve čestice hrane u hranilici stigle do dna, ne rasipajući se putem, sve misleći da bi na taj način na dnu mogao dobiti neku žutooku. U stvari sam, nekako, žutooke najviše i priželjkivao, još prije nego li sam i došao na vodu. No ni to mi nije donijelo nikakve promjene, jer su se male uklije i crvenperke spuštale za hranilicom na dno, pa sam grizove samo dobivao malo kasnije. Ali ulovio sam i dvije male krupatice. Uglavnom sve izuzetno sitno.

Došao sam loviti sitnu bijelu ribu, u redu, ali ne baš njihovu mladunčad. No činilo se da tamo pored granja sve vrvi baš od njih, a aktivne sitne čestice hrane su ih raspametile. Skraćujem zabacivanje i gađam otprilike sredinu vode, gdje je dubina veća još za metar, možda i nešto više. Stavljam malo više crva u sendvič i jače stišćem hranu pri punjenju hranilice. Prvi put hranilica padne na dno i vrh štapa ostane miran nekoliko minuta. A onda lagano zatreperi i napravi blagi otklon prema vodi. Žutooka. Nije velika, ali je prva. Nakon nje krupatica, pa opet žutooka, pa crvenperka. Nisu ni to baš velike ribe bile, daleko od toga, ali onako lijepe, prosječne... A onda sam se sjetio onih umjetnih mamaca koje sam nekako sasvim smetnuo s uma. Ne, nisu mi oni sad donijeli neki filmski preokret, ulov snova ni ništa slično, ali bilo je zanimljivo. Kombinirao sam, probavao... Berkley-eve gliste totalno su podbacile, same i u kombinaciji sa bilo kojim drugim mamcem. Ni griza nisam dobio, mada sam mislio da bi mi mogle donijeti neku krupniju ribu, jer su mi se u nekim prijašnjim ribolovima pokazale  izvrsnim. Umjetni ver de vasi sami, također ništa, ni veliki ni mali. Kombinacija ver de vasa i crva dvije-tri krupatice i isto toliko velikih uklija. Mamac od kojeg sam najmanje očekivao, jer mi je izgledao neugledno, posve neprirodno i bez ikakvog mirisa (za razliku od spomenutih glista i ver de vasa), pa nikad na njega dotad nisam lovio, pokazao se najboljim.

Browningove umjetne kastere, u kombinaciji sa crvom ili malim umjetnim ver de vasom, ali najbolje same, uzimale su sve ribe. Velike uklije, žutooke, crvenperke... A što je najvažnije, grizovi su bili puno konkretniji nego na crve. Uvijek lagani ali kontinuirani otklon vrha i niti jedan jedini promašaj. Stvarno je čudesan i lijep taj ribolov!