Amuri na hranilicu

 

Što će nam još i kakvo vrijeme donijeti srpanj i kolovoz ove potpuno nepredvidive godine teško je sa sigurnošću reći, ali u pravilu je, kao što znamo, najčešće zbog iznimno visokih temperatura i niskih vodostaja u tim ljetnim mjesecima ribolov većine ribljih vrsta znatno otežan. No nisu baš sve one podjednako osjetljive na takve uvjete, pa nekima tople vode i smanjena količina otopljenog kisika u njima ne smeta toliko, te ostaju aktivne u cijelom tom vrelom periodu. Jedna od njih je amur, kojem zbog njegovog porijekla na neki način i odgovaraju takve životne prilike. Osjeća se k`o doma, rekli bi. Svatko će se sigurno sjetiti bar jednog slučaja kad mu je amur zagrizao po najvećoj žegi, „točno u podne“, kad sve ostalo živo miruje i nije mu ni do čega. Premda se amuri rijetko feederom love sustavno, dakle planski, pa do njihovih ulova najčešće dolazi slučajno u očekivanju šarana ili čak u ribolovu bijele ribe, poznavajući njihove prehrambene i životne navike, te koristeći određene mamce, arome, hrane i sisteme svakako ćemo povećati broj amura na udici, pa i loviti ih „namjerno“.

A na vodi u kojoj ih ima u značajnijem broju to se dakako isplati. Amur je po prirodi biljojed, što je uglavnom općepoznato, kojem je osnovna hrana vodeno raslinje, ali vremenom se sasvim lijepo privikao i na drugu hranu biljnog i životinjskog podrijetla, ponajprije onu koja se koristi za primamljivanje i kao mamac u ribolovu šarana, poput kukuruza, boila ili nekih peleta, ali i na kruh, razna tijesta i paste, crve, gliste... Jednostavno, amurima treba puno hrane, pa ukoliko su u većem broju zastupljeni u nekoj zatvorenoj vodi, a pogotovo ako su krupni, za kratko vrijeme su u stanju obrstiti svu vodenu vegetaciju. A glad ne bira... Možda zbog toga što se u šaranskom ribolovu njime obilno prihranjuje pa im je najdostupniji, a vjerojatno i zato jer im po prirodi biljojeda najviše odgovara, kukuruz su kao hranu amuri nekako najbolje prihvatili, te je on u raznim varijantama kao mamac nedvojbeno na prvom mjestu u njihovom ribolovu. Stari kuhani, mladi, ukiseljeni, šećerac, CUKK i slične izvedenice, sve će to oni rado primiti, ali se atrakcija zrna kukuruza na koja se lovi, a time svakako i broj grizova, znatno može povećati dobro odabranim i amurima prilagođenim aromama kojima se tretiraju mamci, bilo u vidu tekućih aditiva, dipova ili sprejeva.

A amuri bezuvjetno vole voćne arome, od kojih tutti frutti, po iskustvu mnogih, zauzima najistaknutije mjesto. Premda je to aroma koju itekako vole i šarani (kojima je nekad „smrad“ ipak draži), želim li se više fokusirati na amure na vodu u kojoj ih ima nikad ne krećem bez Quantum Tutti Frutti Cyber Dipa, te tekućeg aditiva Browning Krazy Liquid Super Tutti Frutti, koji je osim kao dodatak hrani za punjenje hranilica odličan i za aromatiziranje partikla, kao i samih mamaca. Ribolov amura i šarana feederom u nekim se točkama neizbježno dodiruje i nadopunjuje sa modernim šaranskim ribolovom, pogotovo u onim vezanim za izbor mamaca i korištenje „kemije“, pa se ovdje nemam namjeru baviti pisanjem recepata za izradu specijalnih boila niti o taktici višednevnog prihranjivanja i pripremanja mjesta za duge kampanje. Pod ribolovom feederom ipak prije svega podrazumijevamo višesatni, odnosno jednodnevni ili noćni, dakle kraći ribolov. Od voćnih aroma svakako još valja spomenuti bananu, šljivu, pa i jagodu koja ponegdje izvrsno radi, ali treba probati i sve druge arome tog tipa, a od biljnih prije svega anis, pa onda vaniliju, koromač, klinčić, cimet, rogač... Feederi za ribolov amura ne trebaju biti ništa specijalno, odnosno trebaju biti isti oni kojima lovite šarane, možda samo u onoj malo snažnijoj verziji. Dakle, štapovi dužine 3,60 ili 3,90 m, težine bacanja do 100 ili 120 grama. Sa takvim feederima lovio sam na Boroviku uspješno velike amure (15 i više kg), što samo dokazuje da doista nema potrebe za grubljim i jačim štapovima. Amuri su snažne i borbene ribe, ali ovom prigodom bit će više nego ikad potrebna čvrsta rola sa preciznom i pouzdanom kočnicom.

Svima koji su imali bar jednom amura na udici poznati su njegovi siloviti i dugi bjegovi, koje je jednostavno nemoguće zaustaviti samim štapom. Za ribolov amura najbolje je koristiti in-line sistem, sa originalnim method ili običnim jednostavnim rebrastim (ili spiralnim) hranilicama, ali vrlo je važno da su one ostavljene da slobodno klize po osnovnom najlonu, da se ne blokiraju. Zamke sa samoubadanjem, smišljene šaranima, kod amura ne pale zbog drugačijeg načina uzimanja hrane. Amur ne usisava mamac poput šarana, nego ga uzima ustima i povlači, čupa, baš poput trave za koju su mu usta i namijenjena, pa tek kasnije guta. Bitno je da pritom ne osjeti prevelik otpor, a na vrhu feedera to se očituje kao treperenje vrha ili niz uzastopnih laganih otklona. Mnogi će u tim trenutcima pomisliti da im mamac navlači neka sitna riba. Zbog građe usta i načina uzimanja hrane prezentacija mamca i duljina predveza iznimno je važna u ribolovu amura. Mada tu postoje oprečna mišljenja, po mom iskustvu bolje je da je predvez nešto duži od onog kakav se koristi pri ribolovu šarana, ali opet ne i predug. Znači, ne onih standardnih 8 do 10 cm, nego otprilike duplo duži od toga, negdje između15 i 20 cm.

Kao što sam već rekao, poslije onog početnog naguravanja i povlačenja mamca amur ga guta, pa predugi predvezi znaju doprinijeti gubitku ribe uslijed pregrizanja predveza jakim ždrijelnim zubima, već i prije nego li uopće uočite griz. No to je dobro poznato svima koji su amure lovili drugim tehnikama. Amur ima tvrđa usta od šaranovih, pa udice svakako moraju biti oštre i čvrste. Može to biti neki klasični šaranski model, ali u svakom slučaju bolje je da im vrh nije povijen prema unutra(vratu), nego da je ravan, znači paralelan s vratom. Bez obzira što amur ne usisava mamac, kako boile i lovne pelete tako je i kukuruz  bolje postaviti na dlaku, ali dlaka treba biti što kraća. Najbolje je da se mamac, bilo to boila ili nekoliko nanizanih zrna kukuruza, nalazi tik uz udicu. I još nešto: dobro je da mamac bude balansiran. Znači, lovna peleta, boila ili kukuruz u kombinaciji sa spužvicom, plivajućom peletom, pop up boilom, nadipanim umjetnim zrnima kukuruza...

Sve to radi! No u ribolovu feederom podrazumijeva se da ćemo koristiti manje boile (promjera 8 ili 10 mm), kao i lovne pelete, jer je i cijeli sistem finiji, nježniji... Prirodno je da uz udice broj 10 ili najviše 8, kakve koristim u ribolovu šarana i amura feederom, ne idu veći mamci. Naposljetku, ni amuri koje lovimo tim priborom uglavnom nisu baš oni kapitalni. Oko hrane za punjenje hranilica ne bi trebalo biti puno dilema: neka šaranska sa voćnim „štihom“, mada na tržištu ima i hrana, kao i aroma, specijalno namijenjenih amurima. Ja koristim Browning Big Fish u koju dodajem malo M7, tekući aditiv Browning Krazy Liqud Tutti Frutti, zaslađivač, kuhanu konoplju i kukuruz šećerac.

Druga kombinacija je: Browning River Feeder (iznimno slatka i ljepljiva hrana), sa malo No1, praškastom aromom anisa (Browning Krazy Spices Aniseed), te kuhanom konopljom i kukuruzom šećercom. Namjeravate li malo „tvrđe“ nahraniti, praćkom i kuglama hrane, možete i pofurenog šrota dodati jednom dijelu te hrane, radi povećanja mase. Dobre su, naravno, i sve žitarice, pa TTX, melasa koja će to malo povezati i zasladiti… Sve ostalo je manje-više poznato. Pronađite neki sprud, kosinu ili blizinu lopoča i zabacite. A ako udicom zakvačeni amur od prve ne uđe u podmetač, budite spremni na dugu i neizvjesnu, ali zasigurno lijepu borbu.