Stara godina, nova hrana i hranilice

I dok teku, evo, posljednji sati Stare godine, promatram drugu obalu pokušavajući pronaći neki uočljivi orijentir ravno nasuprot mjesta na kojem se nalazim, punim polako hranilicu i razmišljam… Dugo me nije bilo ovdje. Kamanje! Prije dvadeset i više godina vjerojatno najpopularniji i bijelom ribom najbogatiji zimovnik na ovom dijelu Kupe (da li samo ovom?). Odavno ga je već teško uopće i zvati zimovnikom, jer riba tek povremeno u zimskom periodu ovdje navraća i to u manjim jatima, a onda… Poslije svitanja bilo je gotovo nemoguće pronaći slobodno mjesto, bez obzira koji je to dan i kakvo je vrijeme bilo. Po desetak štupsera istovremeno bi se okretalo na površini otkrivajući ogromno jato koje se krije ispod, a plotice su se odavale čestim iskakanjem. Sad je sve, baš sve mirno, kao da nema riba u blizini, što ni najmanje ne bi bilo čudno. Pa što ja onda uopće radim ovdje? Cijeli prosinac vodostaji rijeka bili su visoki i konstantno nestabilni, te je na Kupi bilo doslovno nemoguće loviti na bilo kojoj poziciji. I tek sad, ovaj posljednji dan, vodostaj je, mada još uvijek malo „nabrijan“, na ozaljskom dijelu Kupe relativno dobar bio za ribolov jedino u Kamanju. Ali nije ni to pravi razlog. Nabavio sam nove hranilice i novu hranu, pa nisam više mogao čekati niti dana a da ih ne isprobam. Eto, to je! Hrana je B22 Feeder, nova u Browningovoj ponudi tržištu, ali rađena po staroj, već pomalo zaboravljenoj recepturi. I najavljena je tako, kao magični povratak.

Svima onima malo starijim, koji već dugo love ribe, čim otvore vrećicu i osjete miris B22 odmah će pasti na pamet X21, serija hrana francuskog La Sirene, koja je bila prva pa i najpoznatija tih davnih dana kad su sve hrane imale taj sličan, prodoran i upečatljiv miris koji je teško usporediti sa bilo čim. Radi se, dakle, o obnavljanju stare hrane, ponešto dorađene i prilagođene današnjim uvjetima ribolova feeder tehnikom. B22 Feeder je hrana srednje granulacije i isto takvih vezivnih svojstava, svijetlosmeđe boje, sa dodatkom krupnih crvenih krušnih mrvica, koje ju čine ribama atraktivnijom, ali i aktivnijom. Zbog izrazito jake arome, ali i u svrhu prilagođavanja različitim potrebama i uvjetima ribolova, mišljenja sam da je B22 ponajprije idealna za miješanje sa drugim Browningovim hranama. I doista, dodate li bilo kojoj hrani i manje od 30% B22, u potpunosti će prevladati njena aroma. S druge strane, upravo njenu srednju granulaciju, ljepljivost i aktivnost možemo lako oblikovati (u jednom ili drugom smjeru) drugim hranama čija su nam svojstva dobro poznata. Moja omiljena hrana, bilo kao osnovna ili nadogradnja u određenom postotku, za većinu situacija je Browning M7, također primarno namijenjena ribolovu hranilicama, koja je grublje granulacije, vrlo ljepljiva i aktivna (ovisno o načinu vlaženja), sa dosta krupnih narančastih čestica.

Ovom prigodom zamiješao sam vrećicu M7 i pola vrećice B22 (pakiranje je 850 g), što mi je bilo i previše za nekoliko sati ribolova, jer sam jedva uspio potrošiti pola. I naravno, smjesa je u potpunosti preuzela aromu B22, dobila je krupniju strukturu, bolje vezala i imala krasnu smeđu boju prošaranu atraktivnim crvenim i narančastim česticama. Uz dodatak dosta crva(u sendviču između dva sloja hrane), trebala bi biti idealna za bijelu ribu na ovakvoj zimskoj, malo jačoj Kupi.

A hranilice? Ne radi se također o nekoj posebnoj inovaciji, čak sam ih i sam već koristio u nekim prijašnjim ribolovima, ali kako sam ih sasvim slučajno izvukao prvo iz sjećanja, a potom i iz ladice, odlučio sam se malo više pozabaviti njima, te obnovio zalihu većim brojem različitih veličina i težina.

Browning ih je do prije nekoliko godina izrađivao pod nazivom Speed Feeder (novijem, ponešto izmijenjenom modelu dodano je Easy), a slične modele imaju i neki drugi proizvođači pod različitim nazivima, poput Bullet Feeder, Long Cast Cage Feeder i slično. Radi se, dakle, o kaveznim hranilicama primarno namijenjenim za ribolov na izrazito velikim daljinama. Izrađene su od čelične žice, cilindričnog su oblika, a olovno otežanje koncentrirano im je u donjem dijelu ako ih postavimo okomito, odnosno u prednjem dijelu cilindra (pogledati sliku). Zbog svog aerodinamičnog oblika i težine koncentrirane u jednoj točki, sa lakoćom lete brzo i daleko, a što je neopisivo važno – ravno, pravocrtno.

Njima, baš poput metka, vrlo precizno možete pogoditi koju god točku na vodi poželite. A ponekad je potrebno gađati neku rupu u lopočima, uski prolaz u travi, baciti tek nekoliko centimetara od granja... Koristite li hranilicu drugačijeg oblika (četvrtastog, na primjer), odnosno istog cilindričnog (valjkastog),ali sa standardnom olovnom pločicom postavljenom uzduž hranilice (dakle, jednom klasičnom kaveznom hranilicom), da bi zabacili na neku određenu veću daljinu trebat će vam pri istom olovnom opterećenju znatno jači zamah, a to znači i puno veća sila, što svakako predstavlja i znatnije naprezanje za pribor, ali također pridonosi i nepreciznosti. Nadalje, u nekim situacijama potrebno je biti tih, što tiši, kako ne bi plašili ribu, pa je važno da hranilica pri padu u vodu radi što manje buke. To će svakako biti hranilica sa što manje olovnog otežanja potrebnog da bi se dobacilo do dotičnog mjesta, što pri odabiru opet daje prednost hranilicama ovog tipa. Browning Speed Feeder radi se u tri veličine (različitih volumena), ali sa olovnim glavama u rasponu od 20 do 100 grama, što im otvara širok spektar primjene u raznim situacijama. Ono što je meni posebno zanimljivo je mogućnost izmjene olovnih glava na svakoj hranilici, budući da su pričvršćene pomoću navoja, pa je tako broj kombinacija još veći.

Može se, primjerice, rabiti najveća hranilica sa najlakšom glavom i obrnuto, a posebna priča je samostalno izrađivanje olovnih glava kojima možete dobiti doista što god poželite. Naravno, ukoliko se volite „igrati“ i skloni ste improviziranju. Iz svega navedenog jasno je da je ovaj tip hranilica savršen za stajaće vode, pa i za rijeke sa sporim tokom, ali strašno me je zanimalo kako će se ponašati u malo jačoj ili čak jakoj riječnoj struji. Imao sam određenu predođbu u glavi, vjerovao da bi po svim zakonima fizike i položaju koji takva hranilica mora zauzeti u struji, trebala držati dno bar isto ako ne i bolje od klasične kavezne hranilice sa istim olovnim otežanjem (čak i kvadratnog oblika). I bio sam u pravu! Osim toga, zbog svog oblika brzo tonu i zauzimaju radni položaj, a na dnu, opet, zbog položaja hranilice hrana brže izlazi iz nje. I nadalje, puno teže ih je izgubiti u zadjevu, jer teže zapinju. Savršeno! A ribolov...

 

Gotovo dva sata dosađivale su mi dvoprugaste uklije. Čim bi zabacio i hranilica se umirila na dnu, lagani otklon vrha i – bila je gore. Probavao sam sa glistom, ali bez griza. Onda opet crvi u kombinaciji sa tankom glistom, paprvo malo jače podrhtavanje vrha i lijepa plotica. Dalje: štupser, štupser, štupser... Nova (stara!) hrana i nove (stare!) hranilice donijele su mi na samu Staru godinu krasan ribolov!