Promjenjivo jesenje vrijeme i ribolov mrena

Ako se za neki period u godini sa sigurnošću unaprijed može tvrditi da će donijeti nestabilno i promjenjivo vrijeme, to je svakako jesen. Moguće su svakodnevne promjene temperature, velike razlike između jutarnjih i podnevnih, izmjene sunčanih i oblačnih perioda, magle, vjetrovitost, kiše, oluje, neprestane oscilacije vodostaja rijeka… Jednostavno, jesen je takva! Uvjeti na vodama, kako na tekućim tako i stajaćim, učestalo se mijenjaju pa se to odražava i na „raspoloženje“ riba, a s druge strane teško je i bilo što unaprijed planirati, jer sutra već (a ponekad i za samo sat ili dva) sve može biti drugačije. Uvijek trebate biti spremni na sve, brzo se prilagođavati situaciji i više nego ikad eksperimentirati sa mamcima, hranama, sistemima... Događa se, primjerice, da neki mamac radi jedno vrijeme pa stane. Mijenjajte! Tražite! Isprobavajte! Ako ste lovili na crve zamijenite ih tankom glistom ili s kombinacijom crva i gliste. Možda vam kakva debela glista ili samo pola nje podari ribu. Ponekad i naizgled sitne promjene, poput crva više ili manje na udici, mogu odmah polučiti rezultat. Katkad je dovoljno smanjiti udicu za broj ili samo malo stanjiti predvez. Možda ga malo produžiti ili skratiti. Ili veću hranilicu zamijeniti manjom, promijeniti ritam zabacivanja.

Što god vam padne na pamet da bi moglo donijeti griz, odmah to učinite, ne čekajte. Ima dana kad ne pomaže baš ništa, ali potrebno je stalno tražiti... A jesenji ribolov doista može biti oskudan, ali isto tako i izdašniji no ikad. U ovoj po svemu karakterističnoj jeseni bilo je, dakako, i jednog i drugog. Na zatvorenim vodama šarani i deverike, pa čak i amuri, izvrsno su primali sve dok jedno jutro, nakon prethodnog vrlo toplog dana, nije osvanulo na temperaturi od svega dva-tri stupnja iznad nule. To je doslovno, kako se to kaže, „prerezalo“ ribu. Kako smo nekolicina nas na istoj vodi lovili više puta u razmaku od nekoliko dana, svjedočili smo drastičnoj promjeni. Nagli pad temperature donio je trenutačni prekid aktivnosti ribe, da bi se već nakon nekoliko dana stabilnih niskih temperatura riba ponovno pokrenula. Ne baš kao prije, ali radila je. Najpogubnije za ribolov su upravo te nagle promjene, rezovi, kojima jeseni znaju obilovati. Na rijekama najveći problem stvaraju povišeni vodostaji zbog kojih je ponekad nemoguće uopće i loviti, ali uglavnom je potrebno dosta tražiti i locirati ribu, koja je u ovom kasnojesenjem periodu već na putu prema zimovnicima, a zbog promjene vodostaja često mijenja mjesta na kojima se tijekom dana zadržava. No samo pronalaženje ribe, ma koliko primarno bilo, tek je dio obavljenog „posla“. Ono najvažnije i najljepše, nadmudrivanje i nadigravanje s „mušičavom“ jesenjom ribljom ćudi, tek dolazi... Ciljani ribolovi krupnih mrena feederom vremenom su za mene postali svojevrsni rituali, za koje svaku jesen odvajam dva ili tri izlaska na vodu, ali uvijek se oni unekoliko razlikuju, uvijek nešto moram promijeniti da bih im doskočio, uvijek me nanovo iznenade te lijepe i katkad sasvim nepredvidive snažne ribe.

U vrijeme kad smo ih Kikec i ja krenuli tražiti topli i sunčani dani više su nalikovali proljetnim, a od mraza i jutarnjih magli, koje su nas obično pratile u ovakvim pohodima, još nije bilo ni traga. Sve to nije baš upućivalo da je pravo vrijeme za ribolov mrena, ali... vodostaj Kupe na tom dijelu bio je dobar i stabilan, a kalendarski... duboko smo već u jesen zagazili. Možda to i mrene nekako slute i prate, tješili smo se. Ukratko, nije nam se više čekalo! Iskustvo me naučilo da sa sobom treba ponijeti što više raznovrsnih mamaca, jer pored nekih standardnih i višestruko provjerenih, nekad jednostavno bolje rade neki netipični (pada mi napamet jedan ribolov kad su mrene naprosto ludovale za Tutti Frutti lovnom peletom). Dakle, pored glista (debelih i tankih), živih i mrtvih crva, tirolske, mesnog nareska i sira, u torbi se našlo svih vrsta mekih i tvrdih lovnih peleta (uglavnom „smrada“, ali i slatkih), te manjih boila (promjera 8 i 10 mm) koje su se u prijašnjim ribolovima pokazale uspješnim. Umjesto standardne Browningove hrane Easy Cheesy, koju inače koristim, ovaj put odlučujem isprobati nešto novo, kombinaciju mađarskog Maros Mix-a: češnjak, sir i med (Garlic i Chesse iz serije Eco, te Extra Honey iz serije Carp).

Arome sira i češnjaka mrene dokazano vole i sa tim se ne može pogriješiti, a dodavanje slatke nijanse (u ovom slučaju meda) više puta mi je dalo iznenađujuće rezultate. Poznavajući dobro mjesto na koje idemo i ribe koje namjeravamo loviti u odabiru štapa nisam nimalo dvojio: Browning CC Super Feeder Medium, dužine 3,60 m, t.b. do 100 g.

Malih nedoumica bilo je samo oko toga kakvim sistemima, te kojim hranilicama i mamcima započeti ribolov. A lijep jesenji dan cijeli je bio pred nama... Da je voda bila imalo bistrija bez razmišljanja odlučio bih se za kaveznu hranilicu i dugi predvez od najlona, ovako odabirem method sistem i kratki predvez od tanke upredenice. Mamac, za početak, kockica tirolske postavljena na dlaku ispod udice broj 10. Ako mrena neće tirolsku, onda... Budući da je Kikec stari „methodaš“, nije nimalo dvojio. Dok god method radi, on ga koristi. A u ovakvim uvjetima, pri ne odviše bistroj vodi, method je u ribolovu mrena gotovo uvijek davao dobre rezultate. Gotovo uvijek… Na udicu Kikec stavlja podeblju glistu, još jednu provjerenu „kartu“.  I dok on prezabacuje rijetko, ja to činim svakih nekoliko minuta. Nije mi namjera bila grupirati hranu na jedno mjesto (za to su ionako bolje kavezne hranilice), nego probati otkriti gdje se mrene zadržavaju, pa ne klipam najlon i zabacujem čas bliže, čas dalje, uzvodnije, nizvodnije… U nekim prijašnjim ribolovima znao sam ih na taj način pronaći i onda konstantnim zabacivanjem u tu zonu obilno loviti. Nakon otprilike pola sata imam griz i vadim proždrljivog klena nešto lakšeg od kilograma. Lijepa riba, ali u ovom ribolovu ni najmanje me ne veseli. Sljedećih sat i pol nemam ni griza, a na dlaku stavljam sve moguće adute u vidu tvrdih i mekih lovnih peleta, boila, mesnog nareska, kockice sira... Pokušavam i sa crvima, glistama ili njihovom kombinacijom na udici. Mijenjam mamce i udice, ali ne i sistem. Lovim na method. Napokon griz, pravi, naglo savijanje vrha bez ikakve najave. Na snop crva. Krasna mrena od otprilike dva kilograma poslije žestoke borbe našla se u podmetaču, a onda je opet uslijedilo zatišje.

Budući da je već prošlo i više od tri sata otkako smo došli na vodu postalo mi je jasno da nije stvar u izboru mamca, jer nema što nisam probao, već u sistemu i pristupu. Okrećem sve naopačke. Na osnovni najlon (Browning Feeda Line 0,22 mm) navodim jaku kopču na koju ću kvačiti hranilicu, zatim stoper, pa jaku vrtilicu broj 6. Prvih petnaestak centimetara najlona ukrućujem uplitanjem, kako se sistem ne bi petljao pri zabacivanju.

Na predvez dužine oko 60 cm (Pescatore 0,18 mm) vežem iznimno snažnu i oštru udicu Preston PR39 broj 14. Odabirem pravokutnu kaveznu hranilicu (50 g) prilično velikog obujma, da bih mogao u što kraćem roku na dno dostaviti veću količinu crva i hrane (sendvič). Iz prenosivog hladnjaka vadim prvo od tri pakiranja prethodno zamrznutih crva (0,5 kg) i potapam ih u kupskoj vodi.

Prethodno već pripremljenoj spomenutoj hrani, koja mi se za ove potrebe učinila malo preljepljivom, dodajem još 300 grama ribanog sira parmezana, sve dobro promiješam i prosijem. Nije baš školski, ali sad je to to! Na udicu stavljam četiri živa crva, napunim hranilicu mrtvim crvima i hranom (sendvič metodom) i zabacujem na poznati mi prijelaz iz plićeg u dublji dio korita. Prijelaz nije velik, ali je dovoljan da bude zanimljiv. Odlučujem konstantno zabacivati na isto mjesto i raditi, raditi, raditi... Svake tri do četiri minute, koliko je dovoljno da se hrana na dnu otvori, zabacivati ponovno hranilicu kako bih stvorio hranilište. I već nakon petog ili šestog zabacivanja imam griz. Prvo lagano podrhtavanje, a onda divljačko savijanje vrha. Odmah mi je, po prvom bijegu, jasno da je još veća i jača od one prve. I bila je!

Poslije toga svako treće ili četvrto zabacivanje donosi mi krasnu mrenu. Rijetko koja je lakša od dva kilograma. Umjesto nekoliko živih crva stavljam sad na udicu samo dva mrtva. Još bolje primaju. Čim zabacim odmah drhti vrh. Velike mrene grizu ko kederi. I tako satima... Kikec ostaje ustrajan u method sistemu i tijekom cijelog dana uspijeva uloviti tri mrene, dok ja ostvarujem jedan od najboljih ribolova mrena koje pamtim. Eto, takva je jesen.