Velike deverike iz male vode

Lagano se pripremajući se za jedan pomalo neobavezni i ponajprije promotivni feeder kup na jezeru Park u Jastrebarskom, odlučio sam tjedan dana prije odloviti nekoliko sati na toj krasnoj maloj vodi, kako bi ju osjetio i vidio kako diše ovog proljeća, preuređena i nanovo obilato poribljena. Jezero se nalazi u parku Erdody, gotovo u samom centru grada, površinom je manje od 1 hektara i prosječne je dubine oko 2 metra, a njime gospodari ŠRD Jastrebarsko. Prije godinu dana u potpunosti je ispražnjeno, izvršeno je odmuljivanje, produbljivanje i uređenje obala, te sad sjaji punim sjajem. Iz razgovora sa domaćim dečkima saznajem da u bogatom ribljem fondu prevladavaju šarani i amuri do 14 kg, krupne deverike od kojih neke teže čak 3 kg, te u manjim količinama ima babuške, crvenperke, žutooke, pastrvskih grgeča...

Mada od ribiča na vodi uglavnom ima najviše šaranaša, feederaši polako osvajaju prostor, a sam ribolov je skoro uvijek dinamičan i zanimljiv, što zbog velike količine ribe, što zbog njene iznimne borbenosti. Od Freleta, Jaskanca, prijatelja sa kojim dogovaram ribolov i sa kojim sam prvi put lovio ovdje prije petnaestak godina, saznajem da posljednjih dana sva riba prima izuzetno slabo, a šarani i amuri nikako. To je svakako dobro znati, jer će mi cijeli pristup biti finiji, a i hrana prilagođena bijeloj ribi, prije svega deverici. Deverika je i inače zahvalna natjecateljska riba, pogotovo ako je krupnija, pa se na vodama poput ove uvijek više isplati orijentirati na nju nego li sa grubljim priborom čekati griz šarana ili amura. Mada je, kao i uvijek, sve stvar izbora i osobnih sklonosti. Kako sam trenutačno u fazi isprobavanja i testiranja nekih Maros Mix-ovih hrana, odlučujem se za kombinaciju za deveriku koja mi se u posljednjem ribolovu pokazala izvrsnom: Bream Special i XXL Light Breme (obje iz serije Word Champion), u omjeru 2:1. Bream Special je hrana krupnijih čestica, prilično ljepljiva i teška, sa blagom aromom karamela, dok je XXL Light Breme slatkasta hrana, sitnijih aktivnih čestica.

Izvrsno se nadopunjuju i mijenjajući njihov omjer jednostavno prilagođavam smjesu uvjetima na vodi, ovisno o dubini i eventualnom strujanju na ribolovnom mjestu. Sad želim, bar na početku ribolova, da mi hrana bude kompaktna i da se počne otvarati na samom dnu, na dubini koja ovdje nije baš mala (preko 2 metra). To je dublji dio jezera, pa pretpostavljam da bi se deverike na njemu trebale zadržavati. Za ovaj ribolov odabirem Browning Black Viper feeder, dužine 3,60 m i težine bacanja do 80 g, sa najfinijim mekanim vrhom od fiberglasa (0,5 oz), koji će mi omogućiti da vidim i najnježnije grizove.

Budući da neću loviti daleko (na otprilike 20 do 25 m) i da ću koristiti hranilice male zapremine sa olovnim otežanjem od najviše 20 grama, nema potrebe za jačim vrhom, a sam štap je dovoljno snažan i za borbu sa najvećim ribama koje ovdje plivaju. Na Shimano GTM 4000 roli namotan mi je tonući najlon Browning Feeda Line promjera 0,20 mm, dok za predveze namjeravam rabiti, kao i većini situacija, Pescatore, izvrsni jaki najlon presvučen slojem fluorokarbona. Promjer i duljinu predveza ću odrediti tijekom ribolova, kad vidim što i kako prima, mada mislim da je 0,12 ili 0,14 mm sasvim u redu. Mnogo važnija je, pogotovo kod ribolova deverika, optimalna duljina predveza i tanka lagana udica. Udica je ono prvo sa čime se riba susreće, a deverike su posebno osjetljive, ne toliko na veličinu koliko na težinu udice. Naravno da ne uvijek i svuda, te da ćete ih nekad loviti i grubljim pristupom (pogotovo na rijeci), ali govoreći općenito težina udice zna biti presudna. Zbog zauzimanja specifičnog položaja tijela deverike prilikom uzimanja mamca, za njen ribolov na jezerima (mislim prvenstveno na krupne deverike) po mom je mišljenju daleko najbolji paternoster sistem, kod kojeg je predvez ustvari njegov duži krak. No kako je ovo ipak svojevrsni trening, a na natjecanjima hranilica mora biti postavljena klizno, radim i ovom prilikom jedan standardni sistem sa upletenim završnim dijelom osnovnog najlona (15-20 cm), koji zbog ukrućenosti sprječava petljanje predveza prilikom zabacivanja. Premda je za deveriku uvjerljivo najbolji mamac ver de vas, koji se u slobodnom ribolovu rijetko koristi zbog teže dostupnosti, cijene, pa i održavanja, ne dvojim da ću u cijeloj paleti mamaca koje sam ponio, a koji su dopušteni na natjecanjima (živi i mrtvi crvi, tanje i deblje gliste, šećerac, kasteri), pronaći kombinaciju koja će taj dan privući krupne deverike.

Poslije ispitivanja dna (koje je ravno i čisto, ali svejedno sa tankim slojem mulja), te određivanja mjesta na kojem ću loviti, klipam najlon i pronalazim orijentir na drugoj obali kako bi zabacivao stalno u istu točku. Mnogi se na ovakvim vodama, koje obiluju krupnim šaranima i amurima, boje zakvačiti najlon za line clip zbog mogućeg gubitka velike ribe, ali ponovno napominjem da je prezirnost zabacivanja jedan od bitnijih faktora uspješnosti u ribolovu feederom. Poslije nekog vremena dobro je ponekad za koji metar prebaciti hranilište, pa i otići malo lijevo ili desno od njega, što katkad može donijeti i koju krupniju ribu kakve često iz opreza znaju biti van hranilišta, ali vrlo je važno tijekom ribolova ne rasipati hranu na šire područje, jer se time znatno smanjuje učinkovitost. Počinjem loviti na dva crva, udicom Gamakatsu A1-Hard LS-1050NS broj 16, predvezom promjera 0,12 mm dugim oko 60 cm, puneći dvadeset gramsku kaveznu hranilicu sendvič metodom, sa čepovima od hrane i malo mrtvih crva u sredini.

Nakon nekoliko zabacivanja dobivam krasnu veliku crvenperku, kakvih prema Freletovim riječima ima podosta u jezeru. Ubrzo potom žutooku, pa još jednu manju crvenperku. Crvima na udici dodajem kastera, da ih malo usporim pri propadanju, i odmah dobivam griz već prije nego li hranilica dotakne dno; opet jedna lijepa crvenperka.

Pokušavam samo sa zrnom kukuruza šećerca, ali ne događa se doslovno ništa ni nakon nekoliko uzastopnih zabacivanja. Frele odmah komentira da je šećerac mamac broj jedan na ovoj vodi kad riba počne pravo uzimati, jer je naučila na kukuruz kojim je inače redovito hrane, ali da ga jednostavno još neće. Probavam malo i sa samom ljuskicom šećerca, koja polako tone... Ma ništa! Mala tanka glista u kombinaciji sa jednim crvom donosi mi lijepu babušku. Poslije toga mi se počinje događati da dobivam griz u propadanju, ali da ga promašujem. Odlučujem sve to u potpunost smiriti i spustiti skroz tvrdo na dno, gdje već ima poprilično hrane i crva. Nekako mi se čini da se dio čestica iz kavezne hranilice ipak oslobađa prerano, jer je dubina poprilična, pa da podiže sitniju ribu koja vreba mamac na putu prema dnu. Malo skraćujem predvez, te na Pescatore 0,14 vežem udicu šireg luka (Owner Iseama with Eye broj 16), kako bih mogao staviti veći mamac. Iseama je izuzetno oštra i snažna udica, ali je malo teža, pa sad osim gliste i crva stavljam i dva do tri kastera, da bih neutralizirao njenu težinu.

Umjesto kavezne stavljam hranilicu otvorenih krajeva, kako mi se hrana ne bi ni najmanje putem rasipala, a olovno otežanje na hranilici je sad 30 g, da bi što prije došla do dna. Odlučujem malo usporiti ritam zabacivanja i duže pričekati griz. Poslije nekoliko zabačaja i treperenja vrha od lažnih grizova, napokon jedan pravi... Lagano jednolično savijanje vrha i - lijepa velika deverika. Prva od preko deset koje sam ulovio tog dana. Bilo je tu još krupnih crvenperki, babuški, žutooki, pa i dva debela cvergla, ali niti jedan šaran ili amur. Sve deverike ulovljene su na kombinaciju gliste, crva i kastera, a tri van hranilišta, kao što sam prije spomenuo, gdje bi povremeno zabacio po hranilicu punu samo mrtvih crva. Ali trening ko trening, već tjedan dana kasnije na kupu je sve bilo drugačije. Počeli su primati šarani...