Ribolov štupsera feederom


Podust ili štupser, kako ga češće nazivaju u širem zagrebačkom području, jednom dijelu ribiča, koji nadasve vole ribolov plovkom na rijekama, najdraža je riba sa gotovo kultnim statusom. Taj sjajni borac, snažan, lukav i oprezan, ponekad toliko plaho prilazi mamcu da ga moguće prevariti samo najfinijim priborom i dobro uravnoteženim sistemima, sa laganim plovcima, malim udicama i vrlo tankim predvezima. No u ribolovu plovkom sve to opet neće donijeti znatnije rezultate izostavite li ono najvažnije – precizno izmjerenu dubinu. Štupser je, naime, riba dna i hranu uzima pretežno sa samog dna ili tek nešto malo iznad.

Pitanje se nameće samo od sebe: zašto ga onda ne pokušati loviti i feederom? Kako sam u nekim prijašnjim ribolovima feederom na rijekama loveći druge vrste bijele ribe imao i slučajnih ulova štupsera, odlučio sam ih pokušati loviti „namjerno“, dakle planski. I krenuo sam redom... Prvo, ono što je najvažnije u svakom ribolovu, pravilan je izbor lokacije. Pokušao sam se sjetiti nekih mjesta gdje sam ih proteklih godina u istom periodu dobro lovio bolognesom. Izbor je pao na meni predragu Kupu, na područje uzvodno od Ozlja koje je poprilično bogato podustima, ploticama i mrenama. Sljedeća bitna stvar je odabir hrane za punjenje hranilica i prihranjivanje, koje je u ribolovu podusta nezaobilazno. Tu sam se, za prihranjivanje kuglama, oslonio na provjerenu kombinaciju teških i ljepljivih Browningovih hrana River i M7, na koju podusti dobro reagiraju, a koja može u sebe primiti dosta crva pri formiranju kugli.

 

U stvari, iskustva iz ribolova na plovak govore mi da je upravo velika količina crva ono što jato podusta dugo drži na ribolovnom mjestu. Zamišljena strategija bila mi je da, baš kao i uvijek, počnem loviti bez hranjenja, dok ne ispitam dno i vidim hoće li se išta događati prvih četrdesetak minuta do sat vremena. U tom periodu namjera mi je češće zabacivati hranilicu kojom ću na dno „dostaviti“ određenu količinu hrane i crva, budući da ću hranilicu puniti tzv. sendvič metodom. A to znači: malo hrane koja na dnu hranilice radi svojevrsni čep, desetak crva i opet malo hrane za zatvaranje hranilice sa gornje strane. Jasno je da hranilica mora biti otvorenih krajeva ili kavezna, što ću odlučiti na licu mjesta kad vidim kolika je dubina i kakav je protok vode. Za punjenje takvih hranilica nije prikladna odviše ljepljiva hrana kakvu sam namijenio hranjenju kuglama, pa sam za tu svrhu predvidio Browning No1, aktivnu hranu sitnijih čestica i slabije ljepljivosti.

A kako podusti odlično reagiraju na aromu sira, dodati ću joj, kako bih joj povećao primamljivost i prilagodio podustima, puno ribanog sira parmezana. Dakle, ukoliko podusti nisu već na mjestu na kojem namjeravam loviti i grizovi se ne pojave u prvih sat vremena, nahraniti ću kuglama punim crva, ali ipak nešto skromnije nego li bi to učinio da lovim na plovak. Ta hrana trebala bi domamiti jato podusta i zadržati ga na mjestu hranjenja, a daljnje dohranjivanje ću izvoditi svakim zabačajem hranilice u kojoj je atraktivna hrana koja se sama po sebi brzo otvara, dok joj u tome još pomažu i crvi koji se nalaze na sredini hranilice. Tako sam, nekako, ja to zamislio. Odabir štapa, vrha, hranilice, predveza i općenito čitavog sistema ostavio sam za mjesto ribolova, kad vidim kakvi su uvjeti na vodi. Znao sam samo da u ribolovu štupsera sve mora biti nježno i fino, najfinije što to može biti. Na odabranoj poziciji dočekala nas je Kupa nešto nižeg vodostaja od uobičajenog za ovo doba i prilično bistra. No i pored toga dubina je na sredini prelazila tri metra, a riječna struja bila je malo jača nego se to na prvi pogled činilo. Prijatelj Kikec koji je bio sa mnom nije imao jasnu viziju ribolova, odnosno nije znao što točno očekuje i želi loviti, pa je složio „method“ sistem sa kratkim predvezom od upredenice i nešto većom udicom na koju je nanizao snop crva. Znači, što naiđe, mada se ipak potajno nadao kakvoj lijepoj mreni.

Njegov pristup ovaj put mi je više no ikad odgovarao radi usporedbe. Ja sam odabrao Browningov Bob Nudd Legend feeder, dužine 3,90 m i težine bacanja do 120 g. Važno je napomenuti da je tih 120 g neka okvirna gornja granica, jer bez obzira što je iznimno jak to je elegantan i fin štap sjajnih bacačkih mogućnosti, koji se odlično ponaša i pri bacanju lakih tereta, ali i u ribolovu krupnije bijele ribe tankim predvezima. Biram osjetljivi vrh od jedne unce (1 oz), osnovni najlon mi je Browning Cenex Feeda Line promjera 0,18 mm, a predvez fluorokarbonskim slojem presvučeni Pescatore 0,12 mm.

Prevelika razlika između osnovnog najlona i predveza nikad nije dobra, ali ovaj 0,12 ima nosivost tek nešto manju od osnovnog koji sam koristio. Oko sistema sam malo dvojio i na kraju se odlučio za onaj najjednostavniji: na osnovni najlon navodi se vrtilica s kopčom za koju se kvači hranilica, ispod kopče dolazi gumena perla za zaštitu čvora kojim se veže vrtilica, a na vrtilicu se, naravno, veže predvez. Jednostavno da jednostavnije ne može biti, ali vrlo učinkovito, mada pri upotrebi dužih predveza, pogotovo kod zabacivanja na veće udaljenosti, ponekad može doći do petljanja sistema.

U tom slučaju, pri korištenju ekstremno dugih predveza, problem petljanja rješava se dodavanjem plastične cjevčice dužine petnaestak centimetara između vrtilice s kopčom i perle. U izboru udice nije bilo nimalo dvojbe, jer Gamakatsu 1090N broj 16 je udica koja mi proteklih godina donijela nebrojeno puno krasnih štupsera. Svezao sam je za početak na predvez dužine pedesetak centimetara, što je nekakva sredina od koje nikad nije loše početi, a kasnije se pokazalo da je i optimalna. Na udici, standardno, dva crva. I igra je mogla početi... Sa kvadratnom kaveznom hranilicom težine 20 grama punom hrane i crva gađam bliži rub glavne struje, puštam je da potone do dna, kvačim najlon za „line clip“ i postavljam feeder u držač tako da mu je vrh podignut visoko u zrak. Riječna struja sama lagano zateže vrh, a hranilica „drži dno“, što pokazuje da je odabir bio dobar. Na rijekama su kvadratne hranilice uvijek bolji izbor od cilindričnih, jer ih riječna struja teže pomiče.

Otprilike svakih pet minuta vadim praznu hranilicu, ponovno je punim i zabacujem na isto mjesto. Kako sam i nakon sat vremena bez griza, hranim sa desetak teških i ljepljivih kugli hrane punih crva te nastavljam zabacivati hranilicu istim tempom. Površina Kupe je mirna, nigdje se ne primjećuje prisutnost ribe. Tek kad je prošao još jedan sat na površini su se iskakivanjem počele pokazivati plotice, a onda mi i vrh počne naglo i neprekidno treperiti. Kontriram i vadim omanju ploticu. Uskoro identičan griz i još jedna plotica, nešto veća. Sljedeći put vrh samo malo zadrhti pa se umiri. Uskoro opet lagano zadrhti i stane. Na treće podrhtavanje naglo kontriram i odmah osjetim da imam štupsera na udici. To je bio prvi od 46, koliko sam ih ulovio taj dan.

Većina je grizova, pogotovo u početku, bila nježna, baš kao i ovaj prvi, opisani, dok su kasnije postali konkretniji. Događalo mi se čak da sam dobivao griz i prije nego li je hranilica dotakla dno, što mi je bilo čudno za ribu poput štupsera. U jednom periodu grizovi su stali, na što sam spremno odgovorio sa desetak kugli hrane, pa je uskoro opet sve pošlo po starom. Izuzevši one dvije plotice tijekom cijelog ribolova nisam ulovio niti jednu drugu ribu osim štupsera. U vremenu dok sam ja već imao dvadesetak štupsera u čuvarici, Kikec je ulovio samo jednog i dvije mrene nešto teže od kilograma. Čim je promijenio sistem, preslikavši moj, počeo je loviti... A da se ne radi o slučajnosti dokazao sam ponovivši cijelu priču još jednom, sa drugim ribičkim suputnikom i sličnim rezultatom.