Hrane za punjenje hranilica

U više navrata imao sam prigodu pričati sa ribičima koji su tek počeli loviti feeder tehnikom i gotovo svi su imali određenih nedoumica i pitanja, ali začudo najmanje ih se odnosilo na izbor hrane koju upotrebljavaju za punjenje hranilica. Činilo se kao da tu nisu puno dvojili, pa bi obično uzimali prvu koja im se našla pri ruci, a nerijetko je za odabir bila presudna niska cijena ili namjena određenoj vrsti ribe koju su namjeravali loviti. U najboljem slučaju odabrali bi onu na kojoj piše Feeder. Princip razmišljanja je to koji bi se dao svesti na „glavno je da na dnu nešto zamiriši“. Budući da je pravilan odabir hrane u danim uvjetima jedan od važnijih čimbenika uspjeha u ribolovu feederom, osvrnut ću se nakratko na neka osnovna obilježja hrana za primamljivanje. Svaku hranu karakteriziraju: granulacija (veličina čestica od kojih se sastoji), vezivna svojstva (ljepljivost), aktivnost čestica, hranjiva vrijednost, sposobnost upijanja tekućine, težina...

Unutar tih karakteristika moguće su razne kombinacije, mada su neke uobičajene, pa su tako hrane krupnih čestica uglavnom ljepljive, teške, hranjive... Razlikuju se, naravno, i po bojama, mirisima i okusima, ali to ću ovaj put ostaviti po strani jer nema izravno veze sa ponašanjem hrane u hranilici. Neka općenita podjela mogla bi se napraviti na teške hrane za dno, lagane površinske i one koje su po svojim svojstvima nešto između toga, dakle osrednje težine i ljepljivosti. Mogli bi ih podijeliti i na hrane za stajaće i tekuće vode, mada se pojedine podjednako uspješno mogu koristiti i na rijekama i na jezerima, pogotovo uz neke prilagodbe. Podrazumijeva se da hrane za rijeke moraju biti teže i ljepljivije od onih koje se koriste na stajaćim vodama, kako lagane čestice ne bi „otputovale“ nošene riječnom strujom.

Da odmah nešto razjasnimo: sve hrane moraju se „otvarati“ i otpuštati svoje čestice koje će mamiti ribu, samo je pitanje vremena i mjesta kad će se to i kako događati. Pod mjestom podrazumijevam sloj vode, znači hoće li se hrana početi otvarati već na površini, putem prema dnu, negdje u srednjem sloju ili na samom dnu. Sve to ovisi ponajprije o samoj hrani, koja ima svoju namjenu, ali i o načinu pripreme i količini vlaženja. I na dnu se kugle hrane mogu otvarati u kraćem ili dužem vremenskom periodu, što je opet povezano sa njenim vezivnim svojstvima i kompaktnošću, kao i raznim mogućim dodatcima (crvi, gliste, šećerac...), ali i jačinom protoka vode ukoliko se lovi na rijekama. Oslobođene čestice mogu ostati na dnu, a mogu se i podizati prema gore (pa nanovo spuštati) tvoreći zamamni i ribama privlačni oblak, što je povezano sa aktivnošću čestica.

Dakle, kugle hrane nipošto ne smiju biti ljepljivo tijesto koje je u stanju „danima“ nepromijenjeno ležati na dnu. I tu počinje razlika između kvalitetnih i onih loših, uglavnom i jeftinih hrana, koje su često upravo takve. Svaki renomirani proizvođač hrana za primamljivanje ima u svojoj ponudi hrane koje pokrivaju sve uvjete ribolova, bilo na tekućoj ili stajaćoj vodi, pa ih se je stoga pametno držati. A kako se u ribolovu feederom načelno troši znatno manje hrane nego li u ribolovu plovkom, za kvalitetnu hranu uvijek se na kraju isplati dati par kuna više. Nadalje, hrane koje koristite dobro je upoznati, odnosno znati kako se ponašaju, jer ćete ih samo tako moći u potpunosti iskoristiti i dobiti od njih ono što želite. Osobno već godinama lovim koristeći izvrsne Browning hrane i mogu reći da ih poznajem „u dušu“, što mi znatno olakšava prilagođavanje svakoj situaciji. A kako nam to poznavanje svojstava hrana pomaže u ribolovu hranilicom? Već je rečeno da postoje tri osnovna tipa hranilica koje se pune hranom: „method“ i svi srodni oblici (rebraste, spiralne), kavezne (većinom žičane ili metalne) i hranilice otvorenih krajeva (od perforirane plastike).

 

Svaki od njih koristi se u određenim uvjetima, pa zahtijeva i drugačije pripremljenu hranu. Za ribolov „method“ i sličnim hranilicama, neovisno lovi li se na rijekama ili stajaćicama, hrana mora biti ljepljiva i teška kako bi se mogla čvrsto stisnuti oko hranilice, letjeti zrakom bez rasipanja, isto tako tonuti kroz sve slojeve vode i sva stići do dna na hranilici. Smisao ovakvog ribolova je da riba dođe „na hranilicu“, a potom spazi mamac na udici koja se na kratkom predvezu nalazi u njenoj neposrednoj blizini. Zasigurno je svačiji početak ribolova feederom vezan uz ovaj tip hranilice, pa otud valjda i ona ne prevelika briga o izboru hrane s početka teksta, ali opet napominjem da i ta hrana, iako ljepljiva, mora oslobađati svoje čestice, samo kroz duži vremenski period. Za tu namjenu mogu se kupiti već gotove hrane, najčešće pod nazivom „Method Mix“, ali svakako ćete više uživati kreirate li neki svoj miks, koji često može i nadmašiti one gotove.

Ribolov ovakvim hranilicama ponekad je toliko učinkovit, pogotovo za krupnu ribu dna, da se mnogi koji ga probaju teško odlučuju za daljnje eksperimentiranje. No u mnogim situacijama, kao i mnoge riblje vrste, „method“ sustavom loviti ćete znatno lošije nego uporabom drugih vrsta hranilica i koristeći druge sisteme. Osim toga, sva ljepota ribolova feeder tehnikom, kao i sve njegove mogućnosti, ostati će vam zauvijek tajna niste li spremni na stalno istraživanje. Pri ribolovu kaveznim hranilicama ili hranilicama otvorenih krajeva najčešće je cilj stalnim preciznim zabacivanjem na dnu stvoriti manje hranilište koje će privući ribu i držati ju zainteresiranom. Moguće je, doduše, loviti i u propadanju, na tragu hrane ili u oblaku, o čemu sam već pisao. Hrana u tim tipovima hranilica trebala bi biti „dostavljena“ na dno tako da se putujući kroz sve slojeve vode ne rasipa (ako to želimo), ali na dnu se ne bi smjela dugo zadržavati u hranilici. Dapače, trebala bi što prije iz nje izaći. Jasno je da jako ljepljive hrane krupnih čestica ovdje nisu poželjne, ali... Ne treba ih baš sasvim ni odbaciti. Upravo miješanje istih u adekvatnom omjeru sa laganim hranama aktivnih čestica u nekim situacijama mogu biti najbolje rješenje. Naravno, uz pravilno vlaženje, koje je uvijek iznimno važno za ponašanje hrane u hranilici. Dobar primjer za to je Browningova hrana M7, koja je primarno je napravljena za punjenje kaveznih hranilica i hranilica otvorenih krajeva. U osnovi je prilično krupne  granulacije, čestica koje mogu upiti mnogo tekućine, poprilično ljepljiva, a opet vrlo eksplozivna. Čudesna hrana. Ovisno o tome koliko je i kako vlažite možete ju prilagoditi gotovo svim uvjetima ribolova, na jezerima i rijekama. Navlažite li ju jače nekoliko sati prije ribolova i pustite da sve čestice dobro upiju vodu, bit će odlična i za method hranilice. Ako je samo lagano navlažite neposredno prije ribolova i protjerate kroz sito srednje veličine u hranilicama otvorenih krajeva na dnu će doslovno eksplodirati. Navlažite li ju malo jače prije ribolova, najbolje dvaput, ali ne pretjerano, te prosijete, i u kaveznim hranilicama sa širim otvorima stići će na dno te tamo do kraja upiti vodu i otvoriti se, ali će čestice ostati na dnu. Ukoliko želim da ima više sitnijih aktivnih čestica koje nisu zasitne, a da rade oblak oko hranilice na dnu, miješam je sa No1, hranom koja je upravo takva.

Mijenjajući omjer tih dviju hrana mogu dobiti smjesu za sve uvjete ribolova. Za primjer sam uzeo hrane koje dobro poznajem, ali načelo je uvijek isto: traži se eksplozivnost na dnu, a dovoljna ljepljivost da ne ispada putem. I premda to na prvi pogled može izgledati jednostavno, nije baš uvijek tako. Izbor same hranilice diktiraju uvjeti u kojim lovimo, pa se tako, kao što je znano, za pliće vode uglavnom koriste kavezne hranilice iz kojih hrana brže izlazi, a za dublje hranilice otvorenih krajeva. No nisu sve kavezne hranilice iste, jedne su gušće „pletene“ dok druge imaju posve velike otvore na mreži. Isto je i sa hranilicama otvorenih krajeva, koje mogu imati različiti broj perforacija raznih promjera. Na rijekama dosta toga ovisi o jačini riječne struje, koja potpomaže da hrana prije izađe iz hranilice, pa hrana ipak treba nešto bolje vezati, što se još više povećava na dubljim dijelovima. Čak i na većim dubinama stajaćih voda hrana mora biti malo više navlažena, odnosno kompaktnija, nego na plićim. Zato onu čarobnu formulu koja kaže da hrana mora biti polusuha uzmite s rezervom. Što to uopće znači? Sve se mijenja od situacije do situacije, od hranilice do hranilice, od hrane do hrane. Nije svejedno ni koliko jako hranu stisnete u hranilici. I mada na tržištu postoje hrane specijalizirane za ribolov hranilicama otvorenih krajeva, sve odreda aktivne i vrlo upotrebljive, do najbolje smjese možete doći samo prilagođavanjem na vodi, i to kombinacijom adekvatnih hrana koje poznajete. Jer, kao što ćete primijetiti, nisam uopće spomenuo ciljni ribolov pojedinih vrsta, topliju i hladniju vodu, hranjivu vrijednost, aditive i razne druge primjese koji mogu mijenjati osnovna svojstva hrane. Tu su i crvi, razne sjemenke, pelete... U svakom slučaju najvažnije je znati kako se ponašaju hrane koje koristite i što točno njima želite postići. Stari Arhimed je rekao: dajte mi jednu čvrstu točku i pomaknuti ću zemlju. Dobro, ne mogu reći jednu, ali dajte mi pet hrana koje sam odaberem i loviti ću na njih, uz malu doradu, sve slatkovodne ribe svijeta. Izuzevši grabežljivce, naravno.