Deprecated: Methods with the same name as their class will not be constructors in a future version of PHP; plgContentfacebooklikeandshare has a deprecated constructor in /home/ninoslav/public_html/plugins/content/facebooklikeandshare/facebooklikeandshare.php on line 45

Velike savske deverike

Deverika je riba dublje vode i mirnijih tokova rijeka, a o njenoj važnosti u „ribljem svijetu“ govori i činjenica da se cijelo takvo područje koje nastanjuje naziva po njoj. Onako općenito, treba je tražiti uz glavni riječni tok, iza većih prepreka u vodi kao što su stijene, manji otoci, veliki stari panjevi…. Voli prijelaze iz većih u manje dubine i mjesta na kojima se voda miješa, odnosno lagano struji. Naći ćete ju i na rubovima uvala, gdje se sklanja od riječne struje i pretražuje dno u potrazi za hranom.

 

Premda ju se može loviti tijekom cijele godine, kao i kod većine riba iz porodice šaranki ribolov je znatno uspješniji u toplijim vremenskim periodima. Najčešće se love primjerci teški do pola kilograma, no na nekim lokacijama, poput ove na kojoj smo mi lovili, prevladavaju one veće, znatno teže, svima nama za ribolov uglavnom zanimljivije. Zastupljenost krupne deverike u Savi „ispod“ Zagreba nedvojbeno je izuzetna i vjerojatno dobro poznata onima koji su bar jednom lovili na tom području, pa ipak...

Ipak ponekad bez obzira na njihovu brojnost nije ih nimalo lako uloviti, a to se svakako ponajviše odnosi na ove prve proljetne dane, kad se priroda naočigled polako budi, ali sve je još nekako tromo i usporeno. I dok se kasnije, kad se voda zagrije, velike savske deverike mogu odlično loviti čak i krajnje jednostavnim „method“ sistemom sa kratkim predvezom od tanke upredenice, većim udicama, te na većinu mamaca koji vam padnu na pamet (lovne pelete i mini boile fantastično rade!), sad je potreban ipak malo suptilniji pristup. Kako pripreme za svaki ribolov počinju još bar dan-dva prije, pobrinite se da nabavite kvalitetne hrane za primamljivanje deverika, te odgovarajuće praškaste i tekuće aditive, kao i veći broj hranilica sa raznim otežanjima. Svaki imalo ozbiljniji proizvođač  ima u svojoj ponudi i po nekoliko hrana namijenjenih isključivo deverikama, a zajedničko im je da su sve slatke, krupnijih čestica, mirišljave i prilično ljepljive. Baš takve su i Browningove smjese Sweet Breams, Grand Slam i M7, koje osobno najradije koristim za primamljivanje, ali za punjenje kaveznih hranilica ili hranilica otvorenih krajeva kombiniram ih sa No1, koja je sitnije granulacije i manjih vezivnih svojstava.

Dose selection for an elderly patient should be cautious, usually starting at the low end of the dosing range, reflecting the greater Best buy Vicodin (Dilaudid, Hydromorphone) pills Source Approximately ninety-five percent of the population studied.

No1 je aktivna hrana koja pomaže da se smjesa prije otvori i izađe iz hranilice, a osim toga u njoj ima dosta mljevene konoplje koja služi kao stimulator apetita. Količina No1 koju dodajem osnovnoj hrani ovisi, baš kao i toliko toga, o uvjetima na vodi, odnosno njenoj dubini i strujanju, te hranilici koju upotrebljavam, a ide i do 50%. Hrane treba pomiješati u suhom stanju (to je vrijeme i za dodavanje praškastih aditiva, ako ih koristite), lagano ih navlažiti vodom u kojoj se nalazi tekući aditiv, opet dobro promiješati, a potom obavezno prosijati kako bi smjesa dobila zraka, da se razbiju grudice i da sve čestice ravnomjerno upiju tekućinu. Prosijavanje hrane je izuzetno važno i nemojte ga zaobići.

Pazite i da hranu ne navlažite previše, jer takva neće izlaziti iz hranilice. Deverike uglavnom odlično reagiraju na hranu za primamljivanje, a budući da izrazito vole slatko, hranu nije loše ni dodatno zasladiti nekim praškastim ili tekućim sladilom, koje se dodaje hranama u suhom obliku ili vodi kojom se vlaži (ovisno kakve je građe). Od tekućih aditiva odlićnim mi se pokazao Browning Krazy Liquid Super Caramel, a od praškastih Browning Bream Blaster, Krazy Spices Cinnamon, te XTC Aroma Super Almond Biscuit i Super Caramel. Sa mamcima u proljeće nema puno dvojbe: gliste i crvi. Siguran sam da nema te deverike koja će odbiti ponuđenu joj sočnu glistu, s tim da je uvijek sa sobom dobro imati i debele i tanke.

Iz meni nepoznatih razloga i najveće deverike ponekad radije uzimaju nekoliko tanjih glista na udici, a drugom prigodom, opet, draže su im one velike, debele. Debelu glistu dovoljno je na jednom kraju samo jednom probosti udicom, a drugi ostaviti slobodnim, da se uvija, da „radi“. Ne bojte se, neće ju primiti za taj kraj i navlačiti. Ovo su velike ribe, usisati će ju cijelu. Nekoliko crva na manjoj udici također može biti neodoljivo, a ni kombinacija crva i glista nije za zanemariti, dapače. I pahulja kruha uvijek radi, ali ja je nekako nerado stavljam na udicu, jer u proljeće beskrajno vjerujem u „meso“. Udice trebaju biti jake i šireg luka, nikako ne velike ali ne baš ni odviše sitne. Deverike nisu borbene ribe, naprotiv, ali su krupne, široke, masivne, na ovom području često teže od dva kilograma. Ponekad ih treba, lovite li iza neke udaljenije prepreke u vodi (već spomenutog otoka, kamena, panja...), provući kroz vodeni tok između prepreke i obale, a njihova široka tijela toj struji pružaju veliki otpor. Stoga udice trebaju biti nešto debljeg tijela i snažne, pa za ribolov glistom najradije koristim Mustad Power Feeder br.10 ili VMC Quiver Feeder br.8, a za crve Gamakatsu 2210B br.14 i 12. Na terenima na kojima smo loviti ima nekoliko karakterističnih mjesta na kojima se deverike zadržavaju, međusobno ponešto različitih, pa se donekle razlikuje i pristup ribolovu. No ne bitno... Na svaku vodu uvijek pokušavam doći u samo svitanje (ili čak i prije), jer u to vrijeme mnoge riblje vrste, pa tako i deverike, otkivaju svoju prisutnost. Krupne deverike se u proljeće dižu s dna i „okreću“ na površini. Ne uvijek, ali često. Kad sam odabrao mjesto gdje ću loviti, navlažio i zamiješao hranu, slažem sistem koji je u pravilu „paternoster“. Jednostavno, vremenom mi se u ovakvom ribolovu deverika pokazao najboljim. Nadalje, deverikama treba dugi predvez. Sjećam se jednog davnog ribolova kad sam na svako naglo savijanje vrha feedera kontrirao i – promašivao. Postepeno sam produžavao predvez i kad sam uspio prvu zategnuti, svaka sljedeća bila je moja. Predvez je bio dugačak oko 80 cm. To, naravno, nije pravilo. Sa dužinom predveza uvijek treba eksperimentirati, ali rijetko kad je potreban kraći od 50 – 60 cm.

Velika deverika hranu uzima sa dna i malo kojoj ribi je toliko potrebno da mamac miruje kao njoj, a prezentacija feederom je za to upravo idealna. No na dugom predvezu mamac se ponekad uslijed strujanja zna pomicati, pa ga je potrebno dodatno umiriti dodavanjem odgovarajuće olovne kuglice na predvez. O potrebnoj debljini predveza uvijek je nezahvalno govoriti, jer puno toga ovisi i o štapu, kao i o ruci, podešenosti kočnice na roli, navikama... U svakom slučaju najlon koji u potpunosti leži na dnu pri ribolovu feederom manje je vidljiv od onog kod ribolova plovkom, pa predvez ne mora biti toliko tanak. Znači, kvalitetan 0,14 trebao bi biti posve zadovoljavajući (moj izbor je Godzilla). Uvijek kad lovim u mirnijem i nešto plićem dijelu, bliže obali, recimo u nekoj uvali, feeder postavljam nisko i donekle paralelno sa obalom. Koristim kavezne hranilice sa najmanjim mogućim opterećenjem, a kako na toj daljini precizno hranjenje nije problem, volim diskretno „poduprijeti“ hranu iz hranilice sa nekoliko mirišljavih kugli punih crva ili narezanih glista. Deverike su jatne ribe, a jata čine primjerci donekle iste veličine, pa im sa laganim zagrijavanjem vode ipak treba nešto više hrane. Kad lovim na većoj udaljenosti, pogotovo preko „štroma“, vrhove štapova podižem visoko u zrak, rabim težu i veću hranilicu koju češće punim i zabacujem, pokušavajući uvijek pogoditi isto mjesto (orijentir, line clip).

U takvim uvjetima ne hranim kuglama. Kad deverika usisa mamac sa dna ispravi se i obično ostane neko vrijeme na mjestu držeći ga u ustima. Taj period zbog dugog predveza većinom nećete vidjeti na vrhu feedera, no važno je da ona u tim trenutcima ne osjeti nikakav otpor. Krene li naprijed ili u stranu, dolazi do naglog jednolikog savijanja vrha. Ponekad pođe i prema gore pa podigne cijelu hranilicu, što se očituje opuštanjem vrha. Isto se događa i krene li prema obali. Zbog toga je kod izrade „paternoster“ sistema dobro ostaviti nešto duži krak na kojem se nalazi hranilica. Bez obzira radi li se o savijanju ili opuštanju vrha, grizovi su vrlo konkretni i treba pravodobno reagirati.