Zimske varijante

 

Ribolov bijele ribe zimi na većim rijekama može biti iznimno zabavan, uglavnom nije odviše zahtijevan i ukoliko se odvija u standardnim zimskim uvjetima, uz pridržavanje nekih osnovnih pravila, često zna biti vrlo izdašan. Pod standardnim uvjetima u grubim crtama podrazumijevam stabilni zimski vodostaj rijeka, niske temperature primjerene tom vremenskom periodu, te velika jata riba koja su ušla u zimovnike i tu obitavaju čekajući toplije dane. Takva mjesta najčešće nije teško pronaći jer su obale na njima krcate ribičima već od samog svitanja, a ribe se često izbacuju i tako otkrivaju svoju prisutnost. Kad se sve odvija kako treba riba obično dobro reagira na hranu za primamljivanje, pa ju je potrebno sa prvim obilnijim hranjenjem teškim kuglama privući na odabranu poziciju, te ju potom naknadnim dohranjivanjem držati zainteresiranom na mjestu i... loviti. Iako se ribolov bolognes štapovima „u prolazu“ smatra klasičnom zimskom disciplinom, koju mnogi tad najradije odabiru, feeder tehnika zbog nekih svojih karakteristika i u zimskim uvjetima, a pogotovo ovako netipičnim kakvi vladaju posljednjih godina, kao i u ribolovu pojedinih ribljih vrsta, često može dati i bolje rezultate od ribolova plovkom. O čemu je, zapravo, riječ? Nezapamćeno nizak vodostaj rijeka ove zime, sa iznimnom prozirnošću voda, a usput i neprimjereno visokim temperaturama u dužem razdoblju, doprinio je da se riba ne ponaša „normalno“ za ovaj period godine. Moja iskustva vezana su ponajviše za rijeku Kupu, ali gotovo identična situacija vladala je na većini naših tekućica takvog tipa. Mnogi poznati kupski zimovnici ostali su prazni, u neke je riba tek povremeno navraćala, a i u onima u kojima se zadržavala duži period, tijekom dana je često mijenjala pozicije, te je zbog bistre vode i na većim dubinama bila izuzetno plašljiva. Svi pokušaji da ju se „teškom“ hranom zadrži na mjestu redovito bi završavali loše. Kako je ribolov štupsera i plotica, jatnih riba koje se najčešće love u kupskim zimovnicima, konstantno bio iznimno slab, odlučili smo se ciljano pozabaviti nekim drugim ribljim vrstama, ponajprije klenovima, dok su šnajderi, žutooke, deverike i babuške ponajčešće bile usputne „žrtve“.

Zimovnik u Zorkovcu, koji smo ove godine nekoliko puta posjetili, jedan je od većih kupskih zimovnika, a osim šarolikosti ribljih vrsta i obilja sitne ribe, odlikuje ga i raznolika konfiguracija dna, kao i poprilično velike razlike u dubini. I dok je na nekim mjestima dubina tek dva i pol do tri metra, na pojedinim ona doseže gotovo osam metara. U takvim uvjetima, pogotovo ako se lovi riba dna, feeder je često u prednosti pred bolognesom. Nadalje, pri ribolovu feederom nema potrebe za hranjenjem teškim kuglama hrane već se ono izvodi diskretno, bez prevelike buke, manjom količinom hrane koja se nalazi u hranilici, a u neposrednoj blizini udice sa mamcem na koji lovimo. Pojedine vrste riba u Zorkovcu se grupiraju i zadržavaju na pozicijama koje im po nečemu više odgovaraju od drugih, a klenovi, koje smo odlučili loviti, često se kreću u neposrednoj blizini mosta i ispod njega. Loviti dugim bolognes štapovima ispod mosta nije posve nemoguće, ali je prilično neugodno i može biti pogubno za bolognes, pa se i stoga kraći feeder štapovi nameću kao bolje rješenje. I na kraju dolazi prezentacija mamca. Ponajbolji mamac za ribolov klena u ovo doba godine su pileća jetra i srca, koja je potrebno prezentirati tako da miruju na dnu.

Premda su se raznim varijantama lakših "gruntova" relativno uspješno klenovi na jetru lovili još od davnih dana, budući da proždrljivi klen zna ponekad u prolazu samo pohlepno pokupiti mamac, mnogi nježniji grizovi ostajali bi nezapaženi i nerealizirani, a sa udice uglavnom skinuta mekana jetra. Jasno je da se feeder štapovi svojom osjetljivošću nameću kao idealan izbor za ovakav ribolov, a nezaboravno je iskustvo uočiti kad tanki vrh feedera prvi put lagano zadrhti, staloženo pričekati i odrediti pravo vrijeme za kontru. Osim toga, tu je i hranilica, taj nezaobilazni segment po kojem je, naposljetku, i cijela tehnika dobila ime. Klenovi odlično reagiraju na miris, pa to svakako treba iskoristiti. Upotrebljavate li kavezne hranilice većina hrana intenzivnijeg mirisa može poslužiti, ukoliko je pravilno navlažena tako da se na dnu otvara, ali u ovom periodu godine dobro je nekoj baznoj hrani dodati dehidriranu krv kao aromu. Naravno da je i svježa krv odlična, ako je imate i nije vam se mrsko baviti „prljavim poslovima“. Meni je najdraža mješavina hrana Browning Black Magic i M7, sa aditivom VDE Bloedmeal.

U kombinaciji sa komadom pilećih jetrica ili srca na udici izvrsna je i smjesa za punjenje hranilica načinjena od usitnjenih jetrica. Prije polaska u ribolov potrebno je jedan dio jetrica (bez srca) odvojiti i štapnim mikserom, blenderom ili nekom sličnom napravom pretvoriti ih u kašu. Toj žitkoj smjesi može se dodati i malo krušnih mrvica, ali nije nužno. Njome se pune zatvorene hranilice sa perforacijama na tijelu, koje su primarno namijenjene punjenju crvima („maggot“ hranilice). Miris koji se širi kroz otvore na hranilice nepogrešivo dovodi klena do udice s mamcem. Udice za ovakav ribolov nipošto ne smiju biti male niti tanke, kako bi što bolje držale mekani komad jetre (2x3 cm, može i veći) koji treba odrezati nožem ili još bolje škarama. Odlične su klasične šaranske udice sa širokim lukom, broj 4 ili čak 2. Klenovim velikim gladnim ustima to nimalo neće smetati.

Ni predvez ne treba biti pretanak (0,16 mm je sasvim odgovarajući), ali je dosta važno da nije predug (35-40 cm). Sve ovo vrijedi, naravno, kad klenovi rade. Kad ne primaju ne pomaže ni znatno duži ni tanji predvez, a samo vam može raditi poteškoće. Iskustva sa Kupe govore da su za vjetrovitih dana klenovi najaktivniji, pogotovo u jutarnjim satima. Stavite li na udicu umjesto jetre komad pilećeg srca, imat ćete znatno postojaniji mamac, a ponekad podjednako uspješan. Pokušate li loviti sa manjim udicama i manjim komadima jetre ili srca, vrlo je vjerojatno da će zagristi i pokoji šnajder ili čak plotica. Od sistema je meni osobno najdraži „paternoster“, ali može to biti i neki klizni („in-line“ ili sa omčama), važno je da svaki kontakt ribe s mamcem odmah možete uočiti na vrhu feedera. Za klena, ali i svu ostalu bijelu ribu u zimovnicima, standardno dobar mamac su gliste. Udice za njih trebale bi biti nešto tanje, no ne nužno i manje, lovite li ciljano klenove na velik snop glista. Uvijek odličan mamac za svu bijelu ribu, a zimi pri niskim vodostajima kad su vode bistre često i nenadmašan, je kruh. No pahulju kruha u ribolovu feederom rijetki koriste, kako zbog lakog spadanja s udice prilikom dalekih zabacivanja, tako i zbog predrasude da je pahulja funkcionalna samo u ribolovu plovkom, kad polako putuje nošena riječnom strujom. Onaj prvi problem rješava odavno već poznati francuski Pain Chaillou ili slične inačice umjetnog kruha, koje rade „ko pravi“.

A drugi problem zapravo i ne postoji, jer klenovi dokazano obožavaju pahulju kruha, čak i kad miruje na dnu, a slično mišljenje dijele i druge vrste riba. Vjerojatno najzapostavljeniji mamac za bijelu ribu zimi je kukuruz šećerac. Ta slatka žuta zrna zamamnog mirisa i okusa kao da svi povezuju sa toplinom, ljetom, šaranima... Klenovi, krupne žutooke, šnajderi, babuške, deverike, plotice, sve su to ribe koje će i usred zime rado uzeti šećerac, pod uvjetom da se njime i prihranjuje. Zrna šećerca su dovoljno teška da ih se praćkom može prilično daleko ispucati, pogotovo onom manjom, namijenjenoj praćkanju crva. Ako lovite na većim udaljenostima treba koristiti kavezne hranilice sa široko pletenom mrežom (ne prevelikog promjera) u koje treba malo jače utisnuti zrna šećerca, jer ih takve hranilice dosta dobro drže.

Važno je da se šećerac ne rasipa u zraku prilikom zabacivanja, a kad hranilica dotakne površinu vode ako i počne odmah ispadati – cilj je postignut. Sa svakim zabacivanjem dostaviti ćete novu dozu šećerca i ubrzo stvoriti malo hranilište na relativno uskom području. Po nekoliko zrna šećerca može se i stavljati između dva sloja hrane u hranilici, na isti način kako se to radi i sa crvima (takozvani „sendvič“). Limenka ili dvije šećerca, malo duži predvez tanjeg promjera i udica širokog luka broj 12 sa samo jednim zrnom ponekad znaju pružiti ribolov i ljepši od očekivanog. Nije sve crno ako nema snijega.