Proljetna metoda
Proljeće je otpočelo s kišom…S vodostajima koji stalno rastu. I s nemirom u meni. Bez ribolova sam bolestan, a dugoročna vremenska prognoza ne obećava. Nije stvar samo u nabujalim rijekama, povišenim jezerima, svakodnevnim padalinama…Već bi ja odavno lovio šarane na nekoj manjoj dobro poribljenoj grabi. Nego, temperatura je konstantno niska, gotovo zimska. Vode nikako da se zagriju. Ali što su sve sile prirode prema tvrdoj glavi i srcu junačkom. Treba to presjeći! Zovem Meška i ne pitam, naređujem: Spremi feedere, razradi taktiku, sutra smo na vodi! Trebalo je otprilike nekoliko sekundi da se dogovorimo kuda ćemo. Jezero Prilipe u susjednoj nam Sloveniji. Ako tamo šarani ne primaju, ne primaju nigdje. Ali ni tamo ne grizu baš svakome i ne baš svakako. Ključ se zove: The Method!
Za slavu i ćevape
Otkako smo se davno zarazili ovom nadasve učinkovitom tehnikom, složili smo se – divota! Proljetna nadigravanja u ribolovu šarana tim finim štapovima, hranilicama i relativno malim udicama na kratkom predvezu, postala su tradicionalna. Onako, za slavu. A ponekad i ćevape. Ljepota je u samom ribolovu, a čar u odabiru i pripremanju hrane, dodavanju tajnih sastojaka, kojekakvih sjemenki, kemije, izboru udica, duljini predveza…Ukratko, u svim malim tajnama kojima se kasnije pripisuje bolji ili lošiji rezultat. Sutradan jutro sivo, ali bez prognozirane kiše. Sreća ipak prati hrabre. Na Prilipama smo u sedam, kad se i formalno otvaraju. Kupujemo dnevne dozvole, popijemo piće i na vodu. Nekoliko ribiča, vjerojatno domaćih, već je zauzelo omiljene im pozicije. Nitko ne lovi oko otoka koji je smješten negdje na sredini jezera. Greška! U ovo doba godine riba bi trebala biti upravu tu, na plitkom dijelu jezera a daleko od bučne obale. Oko pozicija na kojima ćemo mi loviti lako smo se dogovorili. Ja lovim ravno pred otokom, a Meško s njegove vanjske strane. Dozvoljen je ribolov samo jednim štapom, ali ako riba prima to je i više nego dovoljno. Ako ne – ne pomaže ni cijela artiljerija. Lovimo sa Antaresom i mojim otkrićem Rhino DF-om, vrhunskim feederima primarno namijenjenim ribolovu The Method tehnikom. Premda postoje hrane koje provjereno dobro rade, poput raznih šaranskih i gotovih The Method mikseva, obojica smo se odlučili za jeftiniju Mondial verziju. Naravno, svako svoju varijantu, sa doradama i čarolijama. Hranu miješam sa krušnim mrvicama i sitno mljevenim šrotom, dodajem kuhane konoplje, kukuruza šećerca i nešto aditiva. Važno mi je da hrana dobro lijepi, a da se u vodi relativno brzo otvara. I još da dobro radi, a nije preskupa. Samo tih par sitnica!
Pačja hrana
Poslije prvotnog hranjenja sa desetak kugli bacam se na pripremanje pribora. Na Shimano 4000 GT, optimalnoj roli za ovaj način ribolova, namotan je tonući najlon 0,25mm. Dovoljno je jak za daleki izbačaj težih hranilica, a i za najveće primjerke riba u ovakvim vodama. Dodatno ga tretiram sa Trabuccovim Super Sinking sprejem za odmašćivanje. Hranilica 35g, ona vulgaris, perlica, mala jaka vrtilica i udica Owner 5111-031 br.8, na predvezu od upredenice dugačkom oko 7 cm. Na udici zrno šećerca i kokica. Da ga malo digne od dna. Dobitnu kombinaciju pošpricam Mosellinim Dip-sprejem s aromom jagode. Zabacujem pred sami otok, postavljam štap u držače i napinjem najlon tako da se vrh blago povije. Vrh je tik nad vodom, a štap sa napetim najlonom zatvara kut od otprilike 90 stupnjeva. To je to. Odlazim do Meška u špijunažu. Već je pothranio i kantu sa hranom pokrio krpom da ne vidim sa čim hrani. Ali zaboravio je otvorenu najlonsku vrećicu pored kante u koju sam odmah zavirio. A unutra mješavina nekih čudnih sjemenki. – Kaj ti je ovo? – pitam. – Pačja hrana. – mirno odgovori Meško. – Ma daj. Kakva pačja hrana? – ne vjerujem mu, ta dobro se znamo. – Pa hrana za patke. – kaže Meško i umre od smijeha. Podignem krpu sa kante i stvarno hrana puna tih sjemenki. Ako je to doista pačja hrana, jer s Meškom nikad ne znaš…Nisam mu vjerovao ni kad je rekao da predvez ne radi od upredenice, kao sav normalan svijet, već od «nekog» flaksa. Ali, radio je. Zato, veli, jer svi love s upredenicama. A i udice su mu bile neke bezimene, kupljene u rinfuzi. Kao, demistifikacija ribolova i te priče. Da vidiš, Žagi, da se i ovako može. Ma može, Meško, može!
A onda nas je krenulo
Bilo kako bilo, ubrzo je krenulo. Ja sam prvi dobio griz, onako pravi, muški. Zategnem i promašim. Sve da čovjek ne povjeruje. Meško se smije. Kroz smijeh zateže, ima ribu gore i padne mu. A jesmo majstori! Sljedeći griz Meško realizira. Lijepi dril na osjetljivom štapu. Krasno je i za gledati. Slikam. Ljuskavi šaran oko dvije kile. Pušta ga odmah, jer se riba ne smije držati u čuvarici. Možete, ako želite, uzeti jednog šarana ili amura, ali tad ribolov prestaje. Meško dobiva još jednog šarana, pa još jednog. Oba su od kilu i pol do dvije. To su ovdje i najčešći ulovi. Šta je ovo? Osjećam se kao fotoreporter. Ali i ja uskoro dobivam griz. Ovaj put uspješno. Uživam u zamaranju krasnog golaća. Taj je nešto preko dvije. Dobivam još jednog manjeg. Uglavnom, ide nam. Prilazi nam jedan domaći ribič koji je očito došao uhvatiti ručak, ali bezuspješno. Pita, kad već puštamo šarane, možemo li mu jednog ustupiti. Meško mu daje svog sljedećeg šarana. Znam da izgleda patetično, ali i sunce je zasjalo. Poslije mnogo vremena probilo se između oblaka. I mada je još taj dan kasnije i padalo, tad je sve izgledalo sjajno. Gladni poslije zime, šarani su primali naglo, silovito. Ulovili smo čak i dva ukrasna Koi šarana, svako po jednog, po pravdi Gospodnjoj, da upotpune zlato dana. Jedan vretenasti ljuskaš, išao sam ga vagati, bio je nešto malo preko tri. Ali bilo je i onih oko kilu, pa čak i jedna zalutala deverika. I na kraju, jedino smo mi taj dan na toj vodi dobro lovili i pomalo sve to brojali. Kakav je bio rezultat? 18:16. Za koga? Pobijedio je The Method. Opet je slavio ribolov!